- dobrostiv
- dobròstiv prid. <odr. -ī>DEFINICIJAekspr.1. dobar, blag, milostiv2. koji izražava dobrotu; dobrostivanETIMOLOGIJAv. dobar
Hrvatski jezični portal. 2014.
dobrostiv
Look at other dictionaries:
dobròstiv — prid. 〈odr. ī〉 ekspr. 1. {{001f}}koji je dobar, blag, milostiv; dobrostivan 2. {{001f}}koji izražava dobrotu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dobrostivan — dȍbrostīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA v. dobrostiv (2) ETIMOLOGIJA vidi dobrostiv … Hrvatski jezični portal
dobrostivo — dobròstivo pril. DEFINICIJA na dobrostiv način; blago, milo ETIMOLOGIJA vidi dobrostiv … Hrvatski jezični portal
dobròstivo — pril. na dobrostiv način; milo, blago … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dȍbrohotan — (dobròhotan) prid. 〈odr. tnī〉 koji čini ili želi činiti dobro; dobronamjeran, dobroćudan, dobrostiv, blagonaklon … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dȍbrostīvan — prid. 〈odr. vnī〉, {{c=1}}v. {{ref}}dobrostiv (2){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dobrohotan — dȍbrohotan (dobròhotan) prid. <odr. tnī> DEFINICIJA koji čini ili želi činiti dobro; blagonaklon, dobroćudan, dobronamjeran, dobrostiv ETIMOLOGIJA v. dobar + v. htjeti … Hrvatski jezični portal
