uplátiti — (što) svrš. 〈prez. ùplātīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùplāćen〉 izvršiti uplatu, platiti propisom određenu svotu, ugovorenu cijenu i sl. službenim putem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uplativ — uplàtiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može uplatiti ETIMOLOGIJA vidi uplatiti … Hrvatski jezični portal
uplaćivati — uplaćívati (što) nesvrš. <prez. uplàćujēm, pril. sad. uplàćujūći, gl. im. uplaćívānje> DEFINICIJA v. uplatiti ETIMOLOGIJA vidi uplatiti … Hrvatski jezični portal
kotizácija — kotizácij|a ž iznos koji se u unaprijed određenoj visini uplaćuje za sudjelovanje na simpoziju, kongresu itd. [uplatiti ∼u]; ulog, prinos, članarina … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
otplátiti — (što) svrš. 〈prez. òtplātīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òtplāćen〉 uplatiti posljednju otplatu i podmiriti dug [∼ dugove, pren. snositi posljedice za počinjeno] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pretplátiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. prètplātīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. prètplāćen〉 1. {{001f}}uplatiti pretplatu 2. {{001f}}(se) žarg. naviknuti se na što, imati pravo unaprijed [∼ se na uspjeh] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uplaćívati — (što) nesvrš. 〈prez. uplàćujēm, pril. sad. uplàćujūći, gl. im. uplaćívānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}uplatiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uplàtiv — prid. 〈odr. ī〉 koji se može uplatiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìći — nesvrš. 〈prez. ı̏dēm, pril. sad. ı̏dūći, pril. pr. ı̏šāvši, imp. ìdi, prid. rad. ı̏šao〉 1. {{001f}}(kuda, kamo, komu, s kim, za kim, uz koga, uza što) a. {{001f}}kretati se hodajući; hodati [∼ ulicom] b. {{001f}}kretati se nekim vozilom [∼… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
otplatiti — otplátiti (što) svrš. <prez. òtplātīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òtplāćen> DEFINICIJA uplatiti posljednju otplatu i podmiriti dug [otplatiti dugove, pren. snositi posljedice za počinjeno] ETIMOLOGIJA od (ot ) + v. platiti … Hrvatski jezični portal