- braniti
- brániti nesvrš. <prez. brȃnīm, pril. sad. -nēći, prid. trp. brȃnjen, gl. im. -njēnje>DEFINICIJA1. (koga, što) a. štititi koga od napada, opasnosti b. biti čiji branitelj, zastupati koga na sudu c. zastupati, zagovarati neko mišljenje2. (komu što) ne dopuštati, zabranjivati, uskraćivati kome što3. (se) a. pružati otpor, opirati se [braniti se rukama i nogama a. braniti se očajnički od čega b. pren. izbjegavati što svim sredstvima] b. opravdavati seSINTAGMAbraniti se sa slobode pravn. izvan pritvora iznositi razloge u svoju obranu;braniti se šutnjom pravn. ne iznositi svoju obranu na sudu, odbijati odgovarati na pitanjaFRAZEOLOGIJAtko ti brani (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika pitanje koje ne traži odgovora u zn. možeš, nema problema da to učiniš, zašto ne bi, ništa lakše nego to) [[i]A: Ja bih sad malo proplivao B: Tko ti brani[/i]]ONOMASTIKAm. os. imena (narodna): Brȁnimīr, Brànislav, Brànivoj; hip.: Bráne, Brȃnko; ž. os. imena: Brànimira, Brànislava; hip.: Brȃnka (Bránka)pr.: Brána (Šibenik, Istra), Brànica (Šibenik, Dalmacija), Branílović (300, Međimurje), Brȁnimīr (Petrinja, Dalmacija), Branisávljević (Šibenik, Duga Resa), Bràniša (100, Međimurje), Brànišelj (Čabar, Rijeka), Bránko (Rijeka, Omiš, Slavonija), Bránkov (Rijeka, Varaždin, Zaprešić), Bránković (850, Slavonija, Banovina), Branóšević, Bránović (130, Međimurje), Brànjug (Novi Marof, Varaždin), Brànjušić (Vrbovec, Delnice), BrȁslavETIMOLOGIJAprasl. *borniti (rus. boronít') ≃ v. boriti
Hrvatski jezični portal. 2014.