zemlja

zèmlja ž <N mn zȅmlje, G zemáljā>

DEFINICIJA

1. a. (Zemlja) planet na kojem živimo, treći unutarnji planet Sunčeva sustava s jednim prirodnim satelitom (Mjesec) b. mjesto, prostor života i ljudske djelatnosti; svijet

2. površina Zemlje, kopno, suho, opr. voda

3. površina tla, gornji sloj Zemljine kore [nad zemljom i pod zemljom]

4. a. zemljište, tlo kao izvor dobara i hrane b. (i u mn) parcela, prostor koji se obrađuje, iskorištava; zemljište kao imovina, vlasništvo [privatna zemlja; zadružna zemlja; državna zemlja]

5. tip tla koje se obrađuje, na kojem se gradi itd. [pjeskovita zemlja; raskvašena zemlja]

6. pov. državno-upravna jedinica u smislu državne, administrativne i političke podjele Habsburške Monarhije i Austro-Ugarske Monarhije

SINTAGMA

bijela zemlja propusna, pjeskovita zemlja;

crna zemlja 1. zemlja zagasite boje, drugačijeg kemijskog sastava nego druga tla (zemlje) 2. retor. zemlja kao simbol vječnog pokoja i konačnog počivališta svih ljudi [sve je crna zemlja];

crvena zemlja zemlja crljenica;

kamenita [b][i] (kamenljiva arh.) zemlja[/i][/b] tlo s dosta kamena (i takvoga koje stoji uspravno u većim komadima »na nož«), podesna za uzgoj badema, maraske, masline i smokve;

ničija zemlja 1. prostor između dviju zaraćenih vojski koji ne pripada nijednoj strani 2. prostor neposredno uz državne granice 3. pren. prostor, područje djelovanja na koje nitko ne polaže pravo;

obećana zemlja 1. bibl. Palestina 2. pren. sretna, bogata zemlja ili kraj;

plava zemlja, v. humarica;

plitka zemlja tanja naslaga plodnog tla, osobito pri uzgoju nekih kultura (loze) osjetljiva na sušu, opr. duboka zemlja;

Sveta zemlja pov. Palestina s Jeruzalemom i Kristovim grobom;

zemlja primitka sociol. zemlja koja je prihvatila migrante, bez obzira naseljavaju li se trajno ili ne, usp. zemlja useljavanja;

zemlja useljavanja sociol. 1. zemlja u kojoj je broj ljudi koji stižu iz inozemstva veći od broja onih koji iz nje odlaze 2. zemlja koja provodi politiku trajna useljavanja stranaca; imigracijska zemlja, usp. zemlja primitka;

zemlje u razvoju ekon. izraz koji je zamijenio raniji termin: nerazvijena područja

FRAZEOLOGIJA

gori mu zemlja (tlo) pod nogama potrebno je da bježi, u nesigurnu je i opasnu položaju;

kao da ga je zemlja progutala, kao da je u zemlju propao izgubio se bez traga, ništa se o njemu ne zna;

kao nebo i zemlja vrlo velika razlika između koga ili čega, sasvim različito;

laka mu zemlja formula uz spominjanje pokojnika ili uz oproštaj s njim;

mrtva zemlja zemlja koja nije dugo bila obrađivana i koju prije sađenja treba prekopati, izložiti zraku i nagnojiti;

ni na nebu ni na zemlji, između neba i zemlje u nestalnu, nesigurnu položaju;

pijan kao (majka) zemlja sasvim pijan;

sastaviti koga s (a) (crnom) zemljom ubiti (ob. u prijetnji i pretjerivanju);

spustiti se na zemlju pren. postati realan u procjenama, u zanošenju s velikim planovima, umjeriti svoje zahtjeve; prizemljiti se;

sravniti sa zemljom srušiti do temelja;

sve je crna zemlja sve je to isto, na kraju sve čeka isti kraj;

u zemlju propasti (od stida, srama) jako se zastidjeti, posramiti se;

(sve to crna) zemlja krije nikad se neće saznati što se dogodilo i kakva je prava istina, nema živih svjedoka, mrtva usta ne govore, v. mrtav ;

zemlja nosi na zemlji postoji, živi na zemlji;

svašta zemlja nosi za svakoga i za onoga tko baš ne zaslužuje ima mjesta na svijetu, dobar je Bog koji to drži, opr. zemlja ne nosi [zemlja ne nosi gore ljude od ovih];

zemljo, otvori se (progutaj me) (u situaciji kad se treba sramiti, kad je što vrlo neugodno u ponašanju ili kad se dogodi što vrlo glupo, kad se treba stidjeti za drugoga i gledati što on čini) dođe mi da propadnem u zemlju

ONOMASTIKA

pr. (etnici): Zèmljāk (190, Valpovo, Novi Marof, Križevci, Zagreb i okolica), Zémljić (220, Zagreb, Međimurje, Zagorje), Zèmunić (Donji Miholjac, Virovitica), Zemùnīk (Omiš, Poljica, Split), Zemúnović (Zagreb, Daruvar)

ETIMOLOGIJA

prasl. *zemja (stsl. zemlja, rus. zemljá, polj. ziemia), lit. žemė ← ie. *dhg'hem- (lat. humus, grč. khthṓn)