mrtav

mr̀tav prid. <odr. mȓtvī>

DEFINICIJA

1. koji je prestao živjeti, u kojemu više nema bioloških procesa; uginuo (za životinju), umro (za čovjeka), uvenuo (o biljkama)

2. meton. u kome ili u čemu nema više karakteristične aktivnosti, lišen živosti

3. za pojačavanje značenja [mrtav pijan jako pijan; mrtav umoran jako umoran; mrtav hladan posve hladnokrvan]

4. term. koji nije u funkciji, koji ne radi (o dijelovima instalacija, cijevima kroz koje ne protječe voda iz vodovodne mreže, električnim vodovima itd.), opr. živ

SINTAGMA

mrtva priroda lik. slikarska tema intimna zatvorenog prostora;

mrtva ruka pravn. u feudalizmu, oznaka za neotuđivost vlasništva nepokretnih dobara;

mrtva sezona ekon. dio godine kada je potražnja za uslugama ili određenim proizvodima na najnižoj razini;

mrtva točka tehn. položaj prigona u kojem pogonski dio ne može pokrenuti zagonjeni (npr. kod stapnih mehanizama);

mrtva utrka sport natjecanje u kojem su dva ili više natjecatelja posve izjednačeni na prvom mjestu;

mrtvi teret teret kojim se povećava stabilnost plovila; balast;

mrtvo more, v. more ;

mrtvo slovo na papiru propis kojim se nitko ne osjeća obvezan

FRAZEOLOGIJA

doći do mrtve točke naći se u položaju bez rješenja;

mrtva usta ne govore onaj koji je umro ne može više svjedočiti;

na mjestu mrtav naglo umrijeti, poginuti;

samo preko mene mrtvoga to neću dopustiti da se učini ni pod cijenu smrti

ONOMASTIKA

top. (uglavnom hidronimi za kaljuže i kanale, ali i zaseoke): Mrtvàca (riječna bara, Osijek), Mr̀tvača (stari riječni rukavci u Podravini), Mȓtvaj (potok, Osijek), Mr̀tvaja (bara, Baranja), Mr̀tvaje (zemljište, Bjelovar), Mr̀tvāk (zaselak), Mr̀tvica (kanal u Podravini, nekoliko manjih potoka i bara), Mr̀tvičica (pritok Save), Mȓtvā bȁra (potok, Osijek), Mȓtvā čȁtrnja (bara), Mȓtvā Ódra (potok), Mr̀tvalj vrȅlo itd.

ETIMOLOGIJA

prasl. *mьrtvъ (stsl. mrъtvъ, rus. mërtvyj, polj. martwy) ← ie. *mrtwos (lat. mortuus, skr. mrtas)