primitivan

primitivan
prȉmitīvan prid. <odr. -vnī>
DEFINICIJA
1. koji pripada, koji se odnosi na najranije kulture u povijesti ljudskoga roda
2. koji je bez propisnog alata, opreme i sl. [primitivan način rada]; priprost
3. mat. atribut s različitim značenjima u pojedinim matematičkim disciplinama [npr. u algebri: primitivni korijen[i], primitivni polinom[/i]]
4. pejor. a. koji pokazuje kulturnu i civilizacijsku nedoraslost [on je isuviše primitivan da bi to shvatio]; neciviliziran, nekulturan b. koji iskazuje manjak građanske kulture [primitivno ponašanje]
SINTAGMA
primitivna funkcija funkcije f svaka funkcija F čija je derivacija jednaka f na nekom intervalu; neodređeni integral funkcije f skup je svih njezinih primitivnih funkcija;
primitivna umjetnost pretpovijesna, vremenski najstarija poznata umjetnost; element ili rana faza u umjetnosti bilo koje kulture; u suvremenoj umjetnosti, usp. naiva, naivna umjetnost, v. naivan
ETIMOLOGIJA
njem. primitiv ← lat. primitivus: prvi u svojoj vrsti

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • primitivnost — primitívnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je primitivan ETIMOLOGIJA vidi primitivan …   Hrvatski jezični portal

  • primitivac — primitívac m <G vca, V vče, N mn vci, G primìtīvācā> DEFINICIJA pejor. onaj koji je primitivan (3) ETIMOLOGIJA vidi primitivan …   Hrvatski jezični portal

  • bàlija — m (bàlījka, balìnkuša ž) 〈N mn e, G bȁlījā〉 pejor. 1. {{001f}}zast. islamizirani vlaški stočar u Hercegovini (u jeziku muslimanskog gradskog sloja) 2. {{001f}}reg. neobrazovan, primitivan muslimanski seljak 3. {{001f}}pejor. Bosanac islamske… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dròmbulja — ž etnol. glazb. primitivan mali instrument od željeza, oblika produljene potkove s pričvršćenom čeličnom oprugom, drži se zubima, a trza prstom; brunda ✧ {{001f}}mađ …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • gȅāk — m (geàkuša ž) 〈N mn gȅāci〉 pejor. onaj koji je neotesan, primitivan, potpuno neuglađen; seljačina, gedžo, gegula ✧ {{001f}}tur …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • grána — grán|a ž 〈A grȃnu, N mn grȃne〉 1. {{001f}}dio stabla koji raste iz debla [zelena ∼a; širiti ∼ e] 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}vrsta djelatnosti [∼a industrije] b. {{001f}}podjela u obitelji, znanosti i sl. ∆ {{001f}}jezična ∼a lingv. skup jezika… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • hotèntōtskī — prid. 1. {{001f}}koji se odnosi na Hotentote 2. {{001f}}pren. krajnje primitivan, divljački, barbarski ∆ {{001f}}∼ jezik lingv. jedan od jezika khoisanske porodice, govori se u J Africi …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kàubojskī — prid. 1. {{001f}}koji se odnosi na kauboje [∼ stil života; ∼ film] 2. {{001f}}pren. žarg. koji je neotesan; grub, divlji, primitivan, nasilnički …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kùmek — m 〈N mn i〉 reg. 1. {{001f}}zast. fam. seljak 2. {{001f}}pejor. primitivan seljak ili građanin koji ne može prikriti panonsko (zagorsko, prigorsko ili međimursko) seljačko porijeklo …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • neandertálac — m 〈G lca, N mn lci, G neandèrtālācā〉 1. {{001f}}antrop. fosilni ostaci (dijelovi lubanje i druge kosti) pračovjeka iz razdoblja pleistocena (istom tipu pripada i krapinski pračovjek) (Homo neandertalensis ili H. primigenius), vrlo nizak, snažne… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”