- primitivac
- primitívac m <G -vca, V -vče, N mn -vci, G primìtīvācā>DEFINICIJApejor. onaj koji je primitivan (3)ETIMOLOGIJAvidi primitivan
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
primitívac — m (primìtīvka ž) 〈G vca, V vče, N mn vci, G primìtīvācā〉 pejor. onaj koji je primitivan (3) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blȁvor — m 1. {{001f}}zool. zmijolik gušter (Ophisaurus apodus) iz porodice sljepića, živi u primorskim krajevima 2. {{001f}}pren. pejor. zaostao, neprosvijećen čovjek; primitivac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dinàrīd — m 〈G dinarída〉 1. {{001f}}antrop. pripadnik ogranka loze europeida karakterističan za prostor Dinarskoga gorja (visok rast, snažna konstitucija, tamna kosa, kukast nos); dinarac, jadranska rasa 2. {{001f}}razg. pejor. primitivni čovjek iz… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kr̀kan — m (krkànuša ž) razg. pejor. sirov čovjek, divljak, primitivac, kulturno zaostao, sirovnjak, sirovina … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
primitìvčina — m pejor. od primitivac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pápak — páp|ak m 〈G pka, N mn pci, G pȃpākā〉 1. {{001f}}rožnata rasječena zaštitna tvorba koja pokriva vrhove prstiju nekih sisavaca (goveda, ovce, koze, svinje) 2. {{001f}}pren. iron. nožni prsti u čovjeka 3. {{001f}}žarg. cipela 4. {{001f}}razg. pejor … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
spı̏ljskī — prid. koji se odnosi na spilju ∆ {{001f}}∼ čovjek 1. {{001f}}antrop. čovjek koji je živio u spiljama 2. {{001f}}pren. pejor. vrlo neuglađen, nepristojan čovjek, primitivac, divljak … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
troglòdīt — m 〈G troglodíta〉 1. {{001f}}onaj koji živi u spiljama, spiljski čovjek 2. {{001f}}pren. pejor. onaj koji je neuglađen, divlji, neobrazovan; primitivac ✧ {{001f}}lat. ← grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
spiljski — spȉljskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na spilju SINTAGMA spiljski čovjek 1. antrop. čovjek koji je živio u spiljama 2. pren. pejor. vrlo neuglađen, nepristojan čovjek, primitivac, divljak ETIMOLOGIJA vidi spilja … Hrvatski jezični portal
blavor — blȁvor m DEFINICIJA 1. zool. zmijolik gušter (Ophisaurus apodus) iz porodice sljepića, živi u primorskim krajevima 2. pren. pejor. zaostao, neprosvijećen čovjek; primitivac ETIMOLOGIJA predslav., možda ilir., usp. alb.: ballaur: zmaj … Hrvatski jezični portal