- peka
- pȅka ž <G mn pȇkā>DEFINICIJAreg. crepulja ili željezna posuda u obliku crepulje kojom se na ognjištu poklopi kruh ili što drugo da se što prije ugrije ili ispeče [kruh ispod peke]; pekva, sačONOMASTIKApr. (prema zanimanju): Pèčār (130, Zagreb, Bjelovar, Čazma, v. i peć, pećar), Pečárević (Vis, priobalje), Pèčarić (180, Križevci, Vis, Delnice, Pokuplje), Pečárko (Čakovec), Pȅkār (Županja, Rijeka, Primorje), Pèkarić (Pula, I Slavonija), Pȅkvarić (Dugo Selo), usp. Pȅk (370, Zaprešić, Zagorje, I Slavonija, ← njem. Beck), Beck (izg. Bȅk) (110, Zagreb, Slavonija, ← njem.), Becker (izg. Bȅker) (S Hrvatska, ← njem.), Bȅk (410, Zagorje, Slavonija, ← njem.), Bèker (120, I Slavonija, Baranja, ← njem.)ETIMOLOGIJAv. peći
Hrvatski jezični portal. 2014.