svjetovni

svjetovni
svjètōvnī prid.
DEFINICIJA
koji pripada vanjskom svijetu; građanski, opr. crkven
SINTAGMA
svjetovno svećenstvo svećenici koji ne pripadaju crkvenim redovima, biskupijski (dijecezanski) svećenici, opr. redovnik
ETIMOLOGIJA
vidi svijet

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • svjètōvnī — svjètōvn|ī prid. koji pripada vanjskom svijetu; građanski, opr. crkveni ∆ {{001f}}∼o svećenstvo svećenici koji ne pripadaju crkvenim redovima, biskupijski (dijecezanski) svećenici, opr. redovnici …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dàlaj láma — m 〈G dàlaj lámē〉 rel. vrhovni vjerski i svjetovni poglavar tibetanskog budizma, lamaizma; vjernici ga smatraju utjelovljenim bogom, reinkarnacijom Avalokitešvare kojem duh poslije smrti prelazi u tijelo nekog novorođenog dječaka te ovaj tako… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dùhōvnī — dùhōvn|ī prid. 1. {{001f}}koji se odnosi na duh, opr. tjelesni 2. {{001f}}crkveni, konfesionalni, opr. svjetovni, laički ∆ {{001f}}∼o srodstvo kat. srodstvo što nastaje između osoba prigodom određenih obreda (krštenja, ženidbe, Sv. potvrde) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • grı̏mīz — m 1. {{001f}}jarko crvena boja od vrste uši na mediteranskom hrastu 2. {{001f}}vrsta tkanine grimizne boje; odjeću su od nje stoljećima nosili isključivo svjetovni i crkveni vladari jer je postupak dobivanja te rijetke boje, kao i bojenje tkanine …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • laicizírati — (što) dv. 〈prez. laicìzīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. laicìzīrān, gl. im. ānje〉 (u)činiti da postane laičko; posvjetoviti/posvjetovljivati, dati/davati čemu svjetovni, građanski karakter [∼ školstvo] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • plȁnetāran — plȁnetār|an prid. 〈odr. rnī〉 1. {{001f}}koji se odnosi na planet Zemlju [nogomet je ∼na opsesija]; zemaljski, svjetovni 2. {{001f}}pren. koji luta, putuje; nestalan ∆ {{001f}}∼na cirkulacija geogr. sveukupnost strujanja u atmosferi koja… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȍp — pȍp1 m 〈G pòpa, N mn pòpovi〉 1. {{001f}}crkv. svjetovni svećenik, ob. katolički ili pravoslavni 2. {{001f}}reg. pejor., {{c=1}}v. {{ref}}svećenik{{/ref}} ⃞ {{001f}}besposlen ∼ i jariće krsti, {{c=1}}v. {{ref}}krstiti ⃞{{/ref}}; ima i nad ∼om ∼… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pètrovac — m 〈G ōvca, N mn ōvci〉 1. {{001f}}bot. a. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}turica{{/ref}} b. {{001f}}vrsta jarmena (Anthemis brachycentros) iz porodice glavočika (Compositae) c. {{001f}}biljka primorskih grebena i stijena (Crithmum maritimum) iz porodice… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • Rej — (izg. rȇj), Mikołaj (1505 1569) DEFINICIJA prvi poljski svjetovni pisac, poznat kao »otac poljske književnosti« (Kratka rasprava između plemića, kmeta i župnika, Zvjerinjak, Pošalice) …   Hrvatski jezični portal

  • Mahdi — Màhdi m DEFINICIJA mit. prema islamskom pučkom vjerovanju, otkupitelj, vjerski i svjetovni vođa koji će se uoči sudnjega dana pojaviti kako bi dovršio djelo Muhamedovo i stvorio savršeno, pravedno kraljevstvo ETIMOLOGIJA arap …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”