Hrvatski jezični portal. 2014.
kakofonija — kakofònija dkt. Objektyviàs nepriklaũsomos komi̇̀sijos i̇̀švadas užgóžė poli̇̀tinė kakofònija … Bendrinės lietuvių kalbos žodyno antraštynas
kakofònija — ž 1. {{001f}}lingv. glasovi ili tonovi koji zajedno zvuče neskladno, opr. eufonija 2. {{001f}}glazb. neugodan zvukovni dojam što ga ostavlja skladba prepuna disonanci 3. {{001f}}pren. loše slaganje (postupaka, namjera, zamisli itd.); nesklad,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kakofoníja — e ž (ȋ) knjiž. neubranost glasov; neblagoglasje: evfonija in kakofonija / kakofonija besede … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kakofonija — kakofònija sf. (1) DŽ nesuderintas, rėžiantis ausį skambėjimas, nedarna … Dictionary of the Lithuanian Language
blȁgozvūčje — sr sklad zvuka, ono što dobro zvuči, pravilan naglasak, uz dobar raspored vokala i konsonanata, umetanje pokretnog vokala radi izgovora [sa snijegom umjesto s snijegom]; slijed glasova prikladan za izgovor; blagoglasje, blagozvučnost, eufonija,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagozvučje — blagòzvūčje sr DEFINICIJA sklad zvuka, ono što dobro zvuči, pravilan naglasak, uz dobar raspored vokala i konsonanata, umetanje pokretnog vokala radi izgovora, slijed glasova prikladan za izgovor [sa snijegom umjesto s snijegom]; blagoglasje,… … Hrvatski jezični portal
kako- — DEFINICIJA kao prvi dio riječi znači zao, loš, ružan, nevaljao; zlo, ružno; zlo [kakofonija] ETIMOLOGIJA grč. kakós: zao, loš … Hrvatski jezični portal
kakofoničnost — kakofòničnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga što je neskladno, disonantno ETIMOLOGIJA vidi kakofonija … Hrvatski jezični portal
kakofonijski — kakofònījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na kakofoniju ETIMOLOGIJA vidi kakofonija … Hrvatski jezični portal
kakofoničan — kakofòničan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji je u kakofoniji; neskladan, nesklapan, razrožan ETIMOLOGIJA vidi kakofonija … Hrvatski jezični portal
