odbiti

odbiti
òdbiti (se) svrš. <prez. ȍdbijēm (se), pril. pr. -īvši (se), imp. òdbīj (se), prid. trp. odbìjen>
DEFINICIJA
1. (koga, što) a. udarom odvojiti komad od cjeline, odvaliti b. oduzeti od iznosa, ne uračunati [odbiti od plaće] c. odbaciti kome što, ne usvojiti, ne prihvatiti, ne pristati [odbiti prijedlog; glatko odbiti; ne daj se odbiti]
2. (se) a. odskočiti nakon udara o neku površinu (o predmetu); odbaciti se (4) b. promijeniti smjer širenja valova (o svjetlosti)
FRAZEOLOGIJA
odbij mu na mladost (glupost, brzinu, smušenost itd.) oprosti mu zbog toga, blaže mu sudi;
odbiti napad izdržati napad, prisiliti neprijatelja na uzmak;
odbiti od sebe 1. željeti se riješiti koga (koji dosađuje itd.) 2. čin kojim majka tjera mladunče da se brine o sebi (u sisavaca);
odbiti od sise odučiti dijete da siše majčino mlijeko
ETIMOLOGIJA
od- (ot-) + v. biti

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • òdbiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. ȍdbijēm (se), pril. pr. īvši (se), imp. òdbīj (se), prid. trp. odbìjen〉 1. {{001f}}(koga, što) a. {{001f}}udarom odvojiti komad od cjeline, odvaliti b. {{001f}}oduzeti od iznosa, ne uračunati [∼ od plaće] c.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • odbíti — bíjem dov., odbìl (í ȋ) 1. z udarcem, udarci odstraniti: odbiti kamnu robove; odbiti s kladivom, polenom; pri prevozu se je kipu odbila roka / strela je odbila veje; ekspr. krogla mu je odbila glavo / odbiti sodu čep izbiti; odbil mu je nož iz… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • glȁtko — pril. 〈komp. glȁđē〉 1. {{001f}}bez nabora; ravno, klizavo [∼ izraditi] 2. {{001f}}bez spoticanja; nesmetano, tečno, spremno [sve je išlo ∼; govoriti ∼] ⃞ {{001f}}∼ odbiti odbiti spremno, bez uvijanja …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • odbáciti — (što, koga, se) svrš. 〈prez. òdbācīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ȍdbāčen〉 1. {{001f}}pokretom baciti od sebe 2. {{001f}}odstraniti, prestati držati, prestati se držati čega 3. {{001f}}odbiti kome što, ne usvojiti [∼ prijedlog] 4.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • odùzēti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. ȍduzmēm (se), imp. odùzmi (se), pril. pr. ēvši (se), prid. rad. ȍduzeo〉 1. {{001f}}(koga, što) uzeti što ili koga kome protiv njegove volje; oteti, lišiti 2. {{001f}}(koga, što) a. {{001f}}izvaditi iz veće cjeline b …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vráta — vrát|a sr pl. tantum 〈G ā〉 1. {{001f}}otvor u zidu, na ogradi i sl. kroz koji se izlazi ili ulazi [ova/ta ∼a; dvokrilna ∼a; jednokrilna ∼a; višekrilna ∼a] 2. {{001f}}prolaz između strmih stijena u planinskom kraju, na rijeci, na moru 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • reflektirati — reflektírati dv. <prez. reflèktīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (što, se) a. odbiti/odbijati, odraziti/odražavati (svjetlost, elektromagnetske valove) b. biti/bivati, postati/postajati odraz, biti slika… …   Hrvatski jezični portal

  • oduzeti — odùzēti (što, koga, komu, se) svrš. <prez. ȍduzmēm (se), imp. odùzmi (se), pril. pr. ēvši (se), prid. rad. ȍduzeo (se)> DEFINICIJA 1. (koga, što) uzeti što ili koga kome protiv njegove volje; oteti, lišiti 2. (koga, što) a. izvaditi iz veće …   Hrvatski jezični portal

  • odbijati — odbíjati nesvrš. <prez. òdbījām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. odbiti ETIMOLOGIJA vidi odbiti …   Hrvatski jezični portal

  • odbaciti — odbáciti (što, koga, se) svrš. <prez. òdbācīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ȍdbāčen> DEFINICIJA 1. pokretom baciti od sebe 2. odstraniti, prestati držati, prestati se držati čega 3. odbiti kome što, ne usvojiti [odbaciti prijedlog]… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”