odlètjeti — (∅) svrš. 〈prez. òdletīm, pril. pr. ēvši, prid. rad. odlètio/odlètjela ž〉 1. {{001f}}napustiti mjesto leteći [ptica je odletjela] 2. {{001f}}otputovati avionom ⃞ {{001f}}∼ u zrak eksplodirati, rasprsnuti se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
odlijetati — odlijétati (Ø) nesvrš. <prez. òdlijēćēm, pril. sad. odlijéćūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. odletjeti ETIMOLOGIJA vidi odletjeti … Hrvatski jezični portal
nòga — nòg|a ž 〈D L nòzi, A nȍgu, N mn nȍge, G nȍgū/nógā reg. knjiš.〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}ud čovjeka i životinja kojim se hoda b. {{001f}}dio toga od prstiju do gležnja [ima veliku ∼u; ima ∼u broj 39] 2. {{001f}}pren. dio na kojem neki… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
odlijétati — (∅) nesvrš. 〈prez. òdlijēćēm, pril. sad. odlijéćūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}odletjeti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
otpŕhnuti — svrš. 〈prez. òtpr̄hnēm, pril. pr. ūvši, prid. rad. otpŕhnuo〉 1. {{001f}}naglo odletjeti (o ptici), {{c=1}}usp. {{ref}}prhnuti{{/ref}} 2. {{001f}}pren. nestati, naglo pobjeći (o osobi) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razlètjeti se — svrš. 〈prez. ràzletīm se, pril. pr. ēvši se, prid. rad. razlètio se〉 1. {{001f}}odletjeti na razne strane (o pticama) 2. {{001f}}razg. a. {{001f}}rastrčati se u žurbi; užurbati se obavljajući poslove na više mjesta b. {{001f}}brzo, žurno… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zrȃk — zrȃk1 m 1. {{001f}}meteor. smjesa plinova od koje se sastoji plinovit omotač Zemlje (otprilike 78% dušika, 21% kisika i dr.) 2. {{001f}}meton. a. {{001f}}slobodan, otvoren prostor; priroda [idemo na ∼] b. {{001f}}slobodan prostor iznad tla… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razletjeti — razlètjeti se svrš. <prez. ràzletīm se, pril. pr. ēvši se, prid. rad. razlètio se> DEFINICIJA 1. odletjeti na razne strane (o pticama) 2. razg. a. rastrčati se u žurbi; užurbati se obavljajući poslove na više mjesta b. brzo, žurno nastojati … Hrvatski jezični portal
nidifuge — nidifúge ž mn DEFINICIJA zool. mladunci nekih pernatih životinja (kokoši, gusaka) koji se izlegu s perjem i sposobni su se sami hraniti ETIMOLOGIJA nlat. nidifugae ≃ lat. nidus: gnijezdo + fugere: bježati, odletjeti … Hrvatski jezični portal
noga — nòga ž <D L nòzi, A nȍgu, N mn nȍge, G nȍgū/nógā reg. knjiš.> DEFINICIJA 1. anat. a. ud čovjeka i životinja kojim se hoda b. dio toga od prstiju do gležnja [ima veliku nogu; ima nogu broj 39] 2. pren. dio na kojem neki predmet stoji, npr.… … Hrvatski jezični portal