- letjeti
- lètjeti (Ø) nesvrš. <prez. lètīm, pril. sad. lètēći, gl. im. lètēnje>DEFINICIJA1. kretati se zrakom pomoću krila (o pticama)2. kretati se zrakom u avionu, raketi i sl. [letjeti svemirom]3. a. biti bačen u zrak [leti kamenje] b. pren. izmjenjivati što energično između zavađenih osoba [lete udarci; lete psovke]4. a. pren. kretati se velikom brzinom; hitati, juriti, trčati, žuriti se b. u vremenskom smislu: prolaziti, protjecati, ob. u zn. prebrzo [vrijeme leti]5. pren. razg. biti izbačen sa službenog položaja ili s radnog mjesta [zbog jedne greške leti se s posla]FRAZEOLOGIJAleti leti <3. l. jd od letjeti> razg. žarg. fam. (u obraćanju sugovorniku i onome tko nije prisutan, u svim licima jednine i množine kao dio predikata) malo lud, takav da govori ono što ne dolazi u obzir, lakomislen, suviše smion u idejama koje su luckaste, luckast, pomaknut, drmnut, udaren, opaljen; šuk-šuk [[i]A: Joj, daj mi taj prsten, evo ti bombon B: Jesi li ti malo letjeti[/i]]ETIMOLOGIJAprasl. *letěti (rus. letét', polj. lecieć), lit. lėkti
Hrvatski jezični portal. 2014.