nečujan

nečujan
nȅčūjan prid. <odr. -jnī>
DEFINICIJA
1. koji se ne čuje
2. koji je vrlo tih, prigušen, koji se jedva čuje
ETIMOLOGIJA
ne- + v. čuti, čujan

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

Look at other dictionaries:

  • bèzglasan — prid. 〈odr. snī〉 1. {{001f}}koji je bez glasa; nijem 2. {{001f}}koji šuti; tih 3. {{001f}}nečujan [∼ smijeh] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • glȁsan — prid. 〈odr. snī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji je dovoljno jako izgovoren, sviran itd. da se čuje; čujan, opr. nečujan b. {{001f}}koji je previše jak, koji galami; preglasan, bučan, opr. tih 2. {{001f}}pren. otvoreno izložen, javno kazan, opr.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • čȗjan — prid. 〈odr. jnī〉 koji se čuje (o glasu ili zvuku), koji ima takvu jačinu da se može čuti, opr. nečujan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bezglasan — bèzglasan prid. <odr. snī> DEFINICIJA 1. koji je bez glasa; nijem 2. koji šuti; tih 3. nečujan [bezglasan smijeh] ETIMOLOGIJA bez + v. glas …   Hrvatski jezični portal

  • bešuman — bȅšūman prid. <odr. mnī> DEFINICIJA 1. koji radi tako da ne proizvodi neželjenu količinu šuma [bešumni vodokotlić] 2. koji je bez šuma, sasvim tih [bešuman korak]; nečujan ETIMOLOGIJA bez + v. šum, šuman …   Hrvatski jezični portal

  • nečuven — nečùven prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se nije čuo, koji je prošao bez zvuka izazvanog trenjem i sl. 2. pejor. takav kakav još nije viđen, za koji/kojega se još nije čulo po lošim svojstvima [nečuven postupak takav loš postupak kakav još …   Hrvatski jezični portal

  • nečuvenost — nečùvenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je nečuveno ETIMOLOGIJA vidi nečujan …   Hrvatski jezični portal

  • nečujnost — nečújnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je nečujno ETIMOLOGIJA vidi nečujan …   Hrvatski jezični portal

  • čujan — čȗjan prid. <odr. jnī> DEFINICIJA koji se čuje (o glasu ili zvuku), koji ima takvu jačinu da se može čuti, opr. nečujan ETIMOLOGIJA vidi čuti …   Hrvatski jezični portal

  • glasan — glȁsan prid. <odr. snī> DEFINICIJA 1. a. koji je dovoljno jako izgovoren, sviran itd. da se čuje; čujan, opr. nečujan b. koji je previše jak, koji galami; bučan, preglasan, opr. tih 2. pren. otvoreno izložen, javno kazan, opr. prešućen, v.… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”