namjera

namjera
nȃmjera ž
DEFINICIJA
1. ono što je tko odlučio učiniti, zamisao koja će se ostvariti radnjom ili činom [namjera je da...; bez namjere; u namjeri da]; nakana
2. sam takav čin [učinjeno bez namjere]
FRAZEOLOGIJA
imati ozbiljne namjere biti odgovoran, ozbiljno željeti što učiniti
ETIMOLOGIJA
na- + v. mjera

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • nȃmjera — nȃmjer|a ž 1. {{001f}}ono što je tko odlučio učiniti, zamisao koja će se ostvariti radnjom ili činom [∼a je da...; bez ∼e; u ∼i da]; nakana 2. {{001f}}sam takav čin [učinjeno bez ∼e] ⃞ {{001f}}imati ozbiljne ∼e biti odgovoran, ozbiljno željeti… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • fı̏ksidēja — ž ideja ili stalna misao kojom je tko opsjednut, misao ili namjera koja nema oslonca u odnosima koji vladaju u realnom svijetu, misao ili namjera koja ne uzima u obzir činjenice i objektivne istine …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nijet — nìjet m DEFINICIJA isl. 1. po islamskim propisima i običajima čestita i dobra namjera u nekom djelu, važnija od oblika u kojem se obavlja (npr. iskrenost molitve važnija je od jezika na kojem se izgovara) 2. izreka na arapskom ili bošnjačkom (ili …   Hrvatski jezični portal

  • garaz — gàraz m DEFINICIJA 1. namjera, cilj, želja 2. pakost, zloba, mržnja ONOMASTIKA pr.: Garàzlīć ETIMOLOGIJA tur. ← arap. ġaraḍ: namjera, intencija …   Hrvatski jezični portal

  • Ять в дореволюционной русской орфографии — Правила употребления буквы Ѣ на конец XIX начало XX века Содержание 1 Ѣ в окончаниях, суффиксах и на конце служебных слов 1.1 Ѣ на м …   Википедия

  • Ять в дореформенной русской орфографии — Правила употребления буквы Ѣ на конец XIX начало XX века Содержание 1 ѣ в окончаниях, суффиксах и на конце служебных слов …   Википедия

  • bankròtēr — m (bankròtērka ž) 〈G bankrotéra〉 1. {{001f}}onaj koji je bankrotirao, koji je doživio bankrot; stečajnik 2. {{001f}}pren. onaj koji se izigrao u velikim ambicijama, koji je doživio slom namjera ili ideja …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • báciti — (koga, što) svrš. 〈prez. bȃcīm, pril. pr. īvši, prid. trp. bȃčen〉 1. {{001f}}zamahom i puštanjem iz ruke promijeniti mjesto čemu ili komu [∼ kamen iz ruke]; hititi, hitnuti, vrći 2. {{001f}}razg. otjerati, odstraniti, ukloniti [∼ u zapećak] 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • cîlj — m 〈N mn cı̏ljevi〉 1. {{001f}}ono u što se gađa, što se želi pogoditi; meta [pogoditi ∼; promašiti ∼; pokretni ∼; nepokretni ∼] 2. {{001f}}a. {{001f}}ono što se želi postići, čemu se teži; svrha [dosegnuti ∼; postići ∼; u ∼u (čega) (kada se… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dobronámjērnīk — m (dobronámjērnica ž) 〈N mn īci〉 onaj koji je dobrih namjera, onaj koji ima dobre namjere, opr. zlonamjernik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”