- mjera
- mjȅra ž <G mn mjȇrā>DEFINICIJA1. term. standard ili sustav koji se upotrebljava za mjerenje veličine, količine ili stupnja2. mat. funkcija s posebnim svojstvima, zadanim na temelju apstrahiranja intuitivnih pojmova duljine, ploštine, obujma itd. [prostor mjere; teorija mjere]3. glazb. ritmička jedinica ili dio ritmičke jedinice [tročetvrtinska mjera]; metar, takt4. a. dimenzija dijela tijela pri izradi rublja, odjeće i obuće; veličina b. dosl. mjerenjem odrediti dužinu i širinu odijela itd. koje će biti šivano (»šivano po mjeri«)5. žarg. a. pobijediti koga u izravnom takmičenju, dobiti igru s lakoćom, lako svladati otpor protivnika [uzeti mjeru (komu)] b. učiniti koga nemoćnim u borbi argumenata, pobijediti dobrim razlozima u borbi mišljenja6. količina izmjerene robe (ako se radi o težini); vaga7. v. granica [do neke mjere; izgubiti (prevršiti) mjeru; preko svake mjere; u znatnoj mjer i; ne znati mjeru]8. (mn) potezi u skladu s nekim propisima, primjena propisa, pravila, zakona itd. s određenom svrhom ili namjerom, primjena zakona i pravila [poduzeti mjere; poduzeti zakonske mjere; primijeniti mjere; pooštriti mjere], usp. korak (3)SINTAGMAnajveća zajednička mjera dvaju prirodnih brojeva mat. njihov najveći zajednički djeliteljFRAZEOLOGIJAuzeti mjeru (komu) 1. dosl. mjerenjem odrediti dužinu i širinu odijela itd. koje će biti šivano (»šivano po mjeri«) 2. pren. žarg. a. pobijediti koga u izravnom takmičenju, dobiti igru s lakoćom, lako svladati otpor protivnika b. učiniti koga nemoćnim u borbi argumenata, pobijediti dobrim razlozima u borbi mišljenja;vratiti istom mjerom uzvratiti na isti način, osvetiti se, revanširati se (u negativnoj konotaciji);znati (imati) mjeru znati granicu, biti umjeren u čemu, znati prestati s čime itd.ONOMASTIKApr. (nadimačka): Mérnjak (Virovitica), Mjȅrtan (Požega)ETIMOLOGIJAprasl. i stsl. *měra (rus. méra, polj. miara) ← ie. *meh1-: mjeriti (lat. metiri, skr. māti: mjeri)
Hrvatski jezični portal. 2014.