- proturječno
- prȍturječno pril.DEFINICIJAna proturječan način; oprečno, isključivo, protuslovnoETIMOLOGIJAvidi proturječje
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
prȍturječnōst — ž svojstvo onoga što je proturječno, stanje onoga koji proturječi, koji u isti mah tvrdi i odriče, kad jedan sud ujedno negira; proturječje [biti u ∼i s kim/s čim] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prȍtuslōvno — pril., {{c=1}}v. {{ref}}proturječno{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
proturječnost — prȍturječnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je proturječno, stanje onoga koji proturječi, koji u isti mah tvrdi i odriče, kad jedan sud ujedno negira [biti u proturječnosti s kim/s čim] ETIMOLOGIJA vidi proturječje … Hrvatski jezični portal
protuslovno — prȍtuslōvno pril. DEFINICIJA v. proturječno ETIMOLOGIJA vidi protusloviti … Hrvatski jezični portal
kontroverzno — kontrovèrzno pril. DEFINICIJA na kontroverzan način; proturječno [kontroverzno svjedočiti] ETIMOLOGIJA vidi kontroverzija … Hrvatski jezični portal
kontradiktorno — kȍntradiktōrno pril. DEFINICIJA na kontradiktoran način; proturječno ETIMOLOGIJA vidi kontradikcija … Hrvatski jezični portal