račun

račun
ràčūn m <G račúna>
DEFINICIJA
1. operacija (ili niz operacija) koja se odnosi na kombinacije brojeva ili na veličine [algebarski račun; infinitezimalni račun; diferencijalni račun; integralni račun; kamatni račun]
2. tehnika rješavanja aritmetičkih problema; računanje
3. unaprijed promišljena sredstva za obavljanje nekog pothvata; proračun
4. stanje primitaka i izdataka, evidencija o dugovanjima i potraživanjima; obračun
5. sastavni dio naziva u knjigovodstvu i bankarskom poslovanju [tekući račun; žiro račun; bankovni račun]
6. meton. potvrda o kupnji s oznakom količine i cijene pojedinih artikala i ukupnim iznosom [izdati račun]
7. novčani iznos utrošene robe i iskorištenih usluga [za čiste račune]
SINTAGMA
račun izjednačenja mat. računanje najvjerojatnije vrijednosti pogreške i razdiobe ostalih vrijednosti pogrešaka oko nje;
račun varijacija mat. disciplina u kojoj se određuju maksimalne ili minimalne vrijednosti integrala u određenim uvjetima;
račun vjerojatnosti mat. aritmetički postupak kojim se nastoji izračunati stupanj vjerojatnosti nekih događaja
FRAZEOLOGIJA
čist račun duga ljubav jasni materijalni odnosi osiguravaju trajno prijateljstvo;
imati (nemati) računa raditi, poslovati tako da se isplati (ili ne isplati);
imati račune (s kim), to su stari računi imati, rješavati razmirice, rješavati nekadašnje razmirice;
(on to radi i sl.) iz računa, s računom (on to radi i sl.) misleći na svoj neposredni interes (ob. na zaradu);
izravnati s kim račune razriješiti sve probleme;
napraviti račun procijeniti troškove, odnos primitaka i izdataka i sl.;
ne ide mu (im) to u račun ne odgovara mu (im) to, nepovoljno je, nije od koristi;
pokvariti kome račune onemogućiti kome da ostvari svoje namjere, planove;
polagati račune (kome) obavještavati po dužnosti, moralnoj obavezi itd. koga o tome što se radi, kako se posluje ili živi [kad dolazim kući, i zašto, ne mislim nikome polagati račune]; (u raznim vezama riječi) [ispostaviti račun (komu), podnijeti račun tražiti naplatu, namiriti platiti koliko račun iznosi];
račun bez krčmara odluka ili zamisao bez onoga koga se tiče, ili koji zapravo odlučuje;
raditi za svoj račun raditi za sebe, za svoju korist, bez kompanjona, bez podjele odgovornosti, interesa i sl.;
sjesti na račun, v. sjesti (3);
voditi računa (o kome, o čemu) voditi brigu, ne zaboraviti, imati na pameti;
za čiste račune pov. pol. traženje da se jasno postave ekonomski odnosi među republikama SFRJ, osobito u političkim događajima oko 1971. godine
ONOMASTIKA
pr. (nadimačko): Račùnica (120, Šibenik)
ETIMOLOGIJA
roman. (? furl.), lat. ratio: razlog, um

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • ràčūn — m 〈G račúna〉 1. {{001f}}operacija (ili niz operacija) koja se odnosi na kombinacije brojeva ili na veličine [algebarski ∼; infinitezimalni ∼; diferencijalni ∼; integralni ∼; kamatni ∼] 2. {{001f}}tehnika rješavanja aritmetičkih problema;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • račún — 1 a m (ȗ) 1. skupek med seboj povezanih števil, znakov, s katerimi se po določenem postopku ugotavlja novo število: izračunati, rešiti, sestaviti račun; rezultat računa je pravilen / preveriti račun; v računu je napaka / pomožni račun // nav. mn …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • margin-račun — margin ràčūn (izg. màrđin margin račun) m DEFINICIJA ekon. račun na koji klijent polaže određeni postotak prodajne cijene, a ostatak podmiruje broker ETIMOLOGIJA engl. margin account: sporedni račun …   Hrvatski jezični portal

  • prȍračūn — m približni iznos primitaka i izdataka koji se predviđaju za određeno vrijeme ∆ {{001f}}državni ∼, {{c=1}}v. {{ref}}budžet{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • loro — lȍro m DEFINICIJA bank. oznaka za račun druge banke SINTAGMA loro račun bank. račun inozemne banke kod domaće banke ETIMOLOGIJA tal. loro (conto): njihov (račun) …   Hrvatski jezični portal

  • polágati — am nedov. (ȃ) 1. delati, da prihaja kaj a) z daljšo, širšo stranjo na podlago: mati je zaskrbljeno polagala dlan na otrokovo čelo; polagati otroka v zibel; polagati vreče po tleh; polagati in postavljati b) na podlago sploh: kadar je igral, kart …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • príti — prídem dov., prišèl prišlà prišlò tudi prišló, stil. príšel príšla (í) 1. premikajoč se v določeno smer začeti biti a) na določeni točki poti: ko je prišel do mostu, je počil strel; komaj je prišel skozi vrata, so ga že klicali nazaj / čoln je… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • sklépen — pna o prid. (ẹ̑) 1. nanašajoč se na sklep: sklepne kosti; sklepno tkivo / sklepni revmatizem 2. raba narašča končen, zaključen: sklepni verzi soneta / sklepni pogovori med delegacijama; sklepna prireditev, slovesnost / sklepni govor ◊ anat.… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • dı̏ferencijālnī — dı̏ferencijāln|ī prid. 1. {{001f}}mat. koji se odnosi na diferenciju; razlikovni [∼i račun, usp. račun] 2. {{001f}}koji se odnosi na diferencijal [∼i prijenos] ∆ {{001f}}∼a geometrija mat. dio geometrije koji geometrijske objekte, prvenstveno… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • obračun — ȍbračūn m DEFINICIJA 1. račun izvršen nakon nekog posla ili roka, konačni račun poslovanja [godišnji obračun] 2. sukob, razračunavanje ETIMOLOGIJA o (b) + v. račun …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”