prvi

pr̀vī prid. br. (redni)

DEFINICIJA

prema broju jedan 1. a. koji je u nabrajanju ispred svih drugih b. koji je u redu ispred svih drugih, prednji

2. koji se nalazi u neposrednoj blizini [prvi susjed]; najbliži

3. koji se javlja kao početak čega [prvi pokušaj]; početni, prvobitni

4. najraniji u godini ili u sezoni [prvo voće; prvi snijeg]

5. pejor. onaj koji će se prvi naći, koji naiđe [otići s prvom ženom na koju naiđe]

6. koji se još nije ostvarivao [prva ljubav]

7. a. koji je pred drugima u usporedbi (časti, znanju itd.) b. koji je prijeko potreban [prva potreba]; hitan

SINTAGMA

prva četvrt astron. druga od Mjesečevih mijena ili faza, između mlađa i uštapa;

prva pomoć, v. pomoć ;

prvi grijeh bibl. grijeh ljudi od prvog čovjeka Adama;

prvi koraci, v. korak

FRAZEOLOGIJA

... i prvi... (za ono što se beskrajno ili do dosade ponavlja) [ovo vidim sto (tisuću, hiljadu, milijun) i prvi put; to je sto (tisuću, hiljadu, milijun) i prva verzija priče o Mariji Večeri];

iz prve ruke neposredno;

ljubav na prvi pogled osjećaj uzajamne privlačnosti i ljubavi već kod prvog susreta;

na prvi pogled prividno;

nije u prvoj mladosti (ob. iron.) o nekome tko je stariji, poodmakao u godinama;

(život) od prvoga do prvoga činovnički, skroman život onoga koji živi od mjesečne plaće (svakoga prvog dana u mjesecu);

pred prvi u danima prije primanja plaće, kad ponestaje novca;

prve klase, prve vrste, prvoga reda (radnik, lopov, pitanje i sl.) najviši u svojoj vrsti;

prvi korak (prvi koraci) početno razdoblje, prvo razdoblje (života, djelovanja, aktivnosti itd.);

prvi među prvima najbolji od svih; istočni grijeh;

prvo i prvo pril. najprije, prije svega [prvo i prvo, to je lud čovjek];

u prvi čas (mah), u prvo vrijeme odmah po početku čega;

u prvi plan (stavljati što), u prvom planu (biti, imati što) smatrati što najvažnijim;

u prvom redu prije svega;

voditi prvu riječ, igrati prvu ulogu, svirati prvu violinu, biti prva violina biti glavni u kakvom poslu, ekipnom radu, kolektivu, pokretu

ONOMASTIKA

m. os. imena (narodna), zast. (ob. za prvorođenoga sina, Primus): Pȑvan, Pȑven, Pȑvoljūb, Pȑvoslav, Pȑvoš, Pȑvota, Pȑvul i sl.

pr. (nadimačka i od imena): Pȅrvan (900, Vrgorac, Metković, sred. Dalmacija, v. i Petar), Pèrvić (Zagreb), Pȑvan (Split), Pȓvčić (Koprivnica, Zagreb), Pr̀vinić (Split), Prvonóžac (Bjelovar, Grubišno Polje), Prvonóžec (Turopolje, Sisak), Prvúlović (Korčula, Baranja, Slavonski Brod, Pula)