goniti

goniti
gòniti (koga, što) nesvrš. <prez. gȍnīm, pril. sad. gȍnēći, gl. im. gȍnjēnje>
DEFINICIJA
1. a. tjerati pred sobom prema nekom odredištu [goniti stoku na pašu] b. prevoziti, upravljati u kretanju [goniti kolima i zapregom]
2. hitro za nekim ići, trčati, voziti s ciljem da se uhvati
3. natjerivati na što, zahtijevati, jako nastojati da što učini ili na što pristane
4. razbijati, rastjerivati, činiti da se raziđe [goniti oblake (vjetar); goniti strah]
5. ekspr. izazivati na radnju izvan voljnog poticaja subjekta [goniti na kašalj]; tjerati
6. pren. tražiti koga na sve strane, tražiti ga s trudom [goniti uspjeh]
7. (se) a. juriti jedan za drugim b. gložiti se c. biti u vremenu parenja (o životinjama); tjerati se
FRAZEOLOGIJA
goni se! bježi, gubi se;
sudski goniti pokretati sudski postupak protiv koga
ETIMOLOGIJA
prasl. i stsl. goniti, *gnati (rus. gnat', polj. gonić, gnać), lit. ginti ← ie. *gwhen-: ubiti (lat. de-fendere: braniti se, grč. theínein: ubiti)

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

Look at other dictionaries:

  • gòniti — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. gȍnīm (se), pril. sad. gȍnēći (se), gl. im. gȍnjēnje〉 1. {{001f}}a. {{001f}}tjerati pred sobom prema nekom odredištu [∼ stoku na pašu] b. {{001f}}prevoziti, upravljati u kretanju [∼ kolima i zapregom] 2.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • goníti — gónim nedov. (ȋ ọ) 1. delati, povzročati, da se kaj giblje, premika: potok goni mlin in žago; goniti kolo, šivalni stroj / goniti kovaški meh / ekspr., z oslabljenim pomenom: celo dopoldne je gonil cepec mlatil; neutrudno je gonil vesla veslal… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • goni — GONÍ, gonesc, vb. IV. 1. tranz. A fugi după cineva, a urmări în fugă (pentru a prinde, pentru a face să se grăbească etc.); a fugări; spec. a alunga vânatul spre locul de pândă al vânătorilor. ♢ refl. recipr. Păsările se goneau printre ramuri. ♦… …   Dicționar Român

  • cornaj — CORNÁJ s.n. 1. Zgomot produs de trecerea aerului prin căile respiratorii (laringe, bronhii, trahee), îngustate din cauza unor leziuni, a unor infecţii etc. 2. Sforăiala care se aude la cai când sunt goniţi la galop. – Din fr. cornage. Trimis de… …   Dicționar Român

  • zgoniti — zgòniti (koga, što) nesvrš. <prez. zgȍnīm, pril. sad. zgȍnēći, gl. im. zgȍnjēnje> DEFINICIJA 1. goniti s čega, goniti nizbrdo, na niže mjesto [zgoniti stoku s planine] 2. goneći skupljati, dogoniti na jedno mjesto ETIMOLOGIJA s (sa ) + v.… …   Hrvatski jezični portal

  • tjȅrati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ām (se), pril. sad. ajūći (se), prid. trp. tjȅrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(koga, što) a. {{001f}}prisiljavati koga da napusti mjesto na kojem se nalazi [∼ s posla] b. {{001f}}nasilno odvoditi, sprovoditi [∼ u… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zgòniti — (koga, što) nesvrš. 〈prez. zgȍnīm, pril. sad. zgȍnēći, gl. im. zgȍnjēnje〉 1. {{001f}}goniti s čega, goniti nizbrdo, na niže mjesto [∼ stoku s planine] 2. {{001f}}goneći skupljati, dogoniti na jedno mjesto …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pregoniti — pregòniti nesvrš. <prez. prègonīm, pril. sad. prègonēći, gl. im. prègonjēnje> DEFINICIJA 1. (što) goniti tako da prijeđe preko čega [pregoniti stoku preko rijeke/potoka] 2. (Ø) ekspr. pretjerivati u opisu čega, pretjerivati u trošenju i… …   Hrvatski jezični portal

  • pogoniti — pogòniti nesvrš. <prez. pògonīm, pril. sad. pògonēći, gl. im. pogònjēnje> DEFINICIJA goniti, tjerati divljač [pogoniti zečeve] ETIMOLOGIJA po + v. goniti …   Hrvatski jezični portal

  • tjerati — tjȅrati nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, prid. trp. tjȅrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (koga, što) a. prisiljavati koga da napusti mjesto na kojem se nalazi [tjerati s posla] b. nasilno odvoditi, sprovoditi [tjerati u zatvor] c. goniti …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”