- fonija
- fònija žDEFINICIJAnaprava u obliku lijevka kojim se usmjerava glas kod govora na daljinuETIMOLOGIJA≃ grč. phōnḗ: glas
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
afonija — afònija ž DEFINICIJA pat. 1. gubitak glasa (glas je sveden na šapat) kao posljedica oboljenja organa govora, (potpuna) promuklost; bezglasnost 2. nesposobnost stvaranja normalnih glasova ETIMOLOGIJA nlat. ← grč. ≃ a 1 + fonija … Hrvatski jezični portal
simfonija — sìmfōnija ž DEFINICIJA 1. glazb. pov. a. u glazbenoj teoriji starih Grka naziv za unisono b. u srednjem vijeku ime nekih instrumenata (s tipkama) ili skupine instrumenata 2. glazb. opsežna orkestralna kompozicija, ob. u 3 do 4 stavka 3. razg.… … Hrvatski jezični portal
stereofonija — stereofònija ž DEFINICIJA 1. reprodukcija zvuka pri kojoj se stječe dojam o prostornom rasporedu njegova izvora; stereo 2. sistem trodimenzionalne reprodukcije zvuka ETIMOLOGIJA stereo + fonija … Hrvatski jezični portal
rinofonija — rinofònija ž DEFINICIJA pat. modifikacija glasa ili fonacije zbog prevelike rezonancije nosne šupljine ETIMOLOGIJA rino + fonija … Hrvatski jezični portal
radiofonija — radiofònija ž DEFINICIJA prenošenje zvukova elektrotehničkim uređajima ETIMOLOGIJA radio 1 + fonija … Hrvatski jezični portal
monofonija — monofònija ž DEFINICIJA glazb. jednoglasje bez ikakve pratnje; danas postoji još samo u folkloru ETIMOLOGIJA mono + fonija … Hrvatski jezični portal
metafonija — metafònija ž DEFINICIJA lingv. promjena samoglasnika pod utjecajem glasa ispred ili iza njega; prijeglas ETIMOLOGIJA meta + fonija … Hrvatski jezični portal
barifonija — barifònija ž DEFINICIJA duboki glas u govoru ETIMOLOGIJA bari + fonija … Hrvatski jezični portal
ortofonija — ortofònija ž DEFINICIJA pravilan zvuk glasa, usp. ortoepija ETIMOLOGIJA orto + fonija … Hrvatski jezični portal
oksifonija — oksifònija ž DEFINICIJA nenormalno oštar sluh ETIMOLOGIJA oksi + fonija … Hrvatski jezični portal