- dokaziv
- dokàziv (dokàžljiv) prid. <odr. -ī>DEFINICIJA1. koji se može dokazati2. kojemu se može dokazatiETIMOLOGIJAvidi dokazati
Hrvatski jezični portal. 2014.
dokaziv
Look at other dictionaries:
dokàziv — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se može dokazati; dokažljiv 2. {{001f}}kojemu se može dokazati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nedokaziv — nedokàziv (nedokàžljiv) prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se ne može potvrditi dokazom, koji se ne može izvesti dokazima [nedokaziva tvrdnja], opr. dokaziv 2. kojemu se ne može dokazati što, koji nije pristupačan razlozima, koji ne prima… … Hrvatski jezični portal
dokàžljiv — prid. 〈odr. ī〉, {{c=1}}v. {{ref}}dokaziv{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nedokàziv — (nedokàžljiv) prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se ne može potvrditi dokazom, koji se ne može izvesti dokazima [∼a tvrdnja], opr. dokaziv 2. {{001f}}kojemu se ne može dokazati što, koji nije pristupačan razlozima, koji ne prima savjete, koji nikoga… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ègzaktan — ègzakt|an (egzàktan) prid. 〈odr. tnī〉 koji je vjeran, suglasan s pravilom ili istinom, koji je dokaziv pomoću materijalnih činjenica; točan, precizan, ispravan, korektan ∆ {{001f}}∼ne znanosti znanosti koje mogu dati mjerljive i brojkama izražene … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dokažljiv — dokàžljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA v. dokaziv ETIMOLOGIJA vidi dokazati … Hrvatski jezični portal
egzaktan — ègzaktan (egzàktan) prid. <odr. tnī> DEFINICIJA 1. koji je vjeran, suglasan s pravilom ili istinom; ispravan, korektan, precizan, točan 2. koji je dokaziv pomoću materijalnih činjenica SINTAGMA egzaktne znanosti znanosti koje mogu dati… … Hrvatski jezični portal
