dijafonija

dijafonija
dijafònija ž
DEFINICIJA
1. tehn. fenomen indukcije koji se sastoji u miješanju razgovora dvaju telefonskih krugova
2. glazb. pov. a. u grčkoj teoriji naziv za disonancu b. u muzičkoj teoriji 9—12. st. oznaka za organum
ETIMOLOGIJA
dija- + -fonija

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • adijafon — àdijafōn m DEFINICIJA glazb. 1. instrument s tipkama, sličan harmonici, konstruiran 1826. u Beču 2. klavir koji umjesto žica ima viljuške, konstruiran 1882. u Leipzigu ETIMOLOGIJA a 1 + v. dijafonija, dijafon …   Hrvatski jezični portal

  • teledijafonija — teledijafònija ž DEFINICIJA tehn. miješanje razgovora i šumova dvaju zatvorenih telefonskih krugova (linija) ETIMOLOGIJA tele + v. dijafonija …   Hrvatski jezični portal

  • dijafon — dȉjafōn m DEFINICIJA naprava za davanje zvučnih signala ETIMOLOGIJA vidi dijafonija …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”