dio

dȉo m <G dijéla, N mn dijélovi>

DEFINICIJA

1. ono što je izvađeno iz cjeline, označeno unutar cjeline, element cjeline [dio grada; dio tijela]; odsječak

2. bitan član čega [dio obitelji]

3. sastavni element čega [rezervni dio]

4. a. osobno sudjelovanje u nekom poslu [to mu je palo u dio sudjelovao je u čemu]; udio b. obveza ili odgovornost [to je moj dio posla]

SINTAGMA

idealni dio pravn. dio u nekretnini koji se ne može fizički podijeliti;

lavlji (lavovski) dio osjetno najveći ili najbolji dio, velikim (većim) dijelom, u najvećoj mjeri, pretežno, pretežito

FRAZEOLOGIJA

dobrim dijelom (većim dijelom) većinom, u većini, pretežno;

koga nema na dijelu, dijela mu nema tko nije prisutan kad se dijeli, loše prolazi

ONOMASTIKA

pr.: Dȉlica (Zagreb, Zaprešić)

top., v. Delnice i Delovi

ETIMOLOGIJA

prasl. *dělъ (rus. del, polj. dział) ≃ njem. teilen: dijeliti