ozokerit — ozokèrīt m <G ozokeríta> DEFINICIJA min. zemni vosak, vosak kao mineral, žućkast, zelen do smeđ, ugodna mirisa, sastoji se od alifatskih ugljikovodika i naftena ETIMOLOGIJA grč. ózein: mirisati + kērós: vosak … Hrvatski jezični portal
cerezin — cerèzīn m <G cerezína> DEFINICIJA zemni vosak pročišćen sumpornom kiselinom; služi za izradu svijeća ETIMOLOGIJA lat. cera: vosak + in … Hrvatski jezični portal
impresionìzam — m 〈G zma〉 1. {{001f}}umjetnički smjer (druga pol. 19. st.) koji stavlja težište na neposredni subjektivni doživljaj i svoju svrhu vidi u realizaciji i slobodnoj interpretaciji najneposrednijih umjetnikovih dojmova a. {{001f}}u likovnim… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
paràfīn — m 〈G parafína〉 kem. 1. {{001f}}masna tvar nalik na vosak, dobiva se preradom nafte i mrkog ugljena, koristi se za izradu svijeća, maziva itd. 2. {{001f}}〈mn〉 osnovna skupina organskih spojeva ugljika i vodika [plinoviti ∼ (metan, etan, propan,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pretòpiti — (što, se) svrš. 〈prez. prètopīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. prètopljen〉 1. {{001f}}(što u što) zagrijavanjem ili topljenjem dati čemu topljivom drugi oblik [∼ vosak; ∼ zlato u poluge] 2. {{001f}}(se) prijeći u drukčije stanje,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pèčatnī — prid. koji je za pečat, koji služi za pečaćenje [∼ vosak] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pčèlinjī — pčèlinj|ī prid. koji pripada pčelama [∼i med; ∼i vosak] ∆ {{001f}}∼a melisa bot., {{c=1}}v. {{ref}}màtičnjāk2{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vȍsak — m 〈G ska, N mn vȍskovi〉 1. {{001f}}žućkasta meka tvar koju stvaraju pčele, dobiva se od pčelinjeg saća; žuti ili pčelinji vosak 2. {{001f}}tvari koje su spoj visokomolekularnih kiselina s alkoholima 3. {{001f}}rij. cerumen (iz uha) ∆… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lubrikancije — lubrikáncije ž mn <N lubrikáncija> DEFINICIJA sredstva za podmazivanje (ulja, vazelin, vosak i dr.), smanjuju trenje između dvaju čvrstih tijela; maziva ETIMOLOGIJA vidi lubrikacija … Hrvatski jezični portal
mumija — mȗmija ž DEFINICIJA 1. tijelo umrloga koje se balzamiranjem čuva od prirodnog procesa raspadanja 2. pejor. a. istrošena, preživjela osoba koja nije svjesna svojih ograničenosti i preživjelosti b. vrlo mršava osoba, ukočen i nepokretan čovjek… … Hrvatski jezični portal
