vijek

vijȇk m <N mn vjȅkovi/vijȇci ekspr.>

DEFINICIJA

1. a. život čovjeka u svojem trajanju, dužina života b. trajanje čega, dužina moguće upotrebe izražene nekim mjernim jedinicama

2. a. knjiš. razg. veliko razdoblje [otkako je svijeta i vijeka oduvijek] b. dugo razdoblje povijesti [kršćanski vijek; industrijski vijek]; era

3. arh. stoljeće [dvadeseti vijek]

SINTAGMA

stari, srednji, novi vijek tri osnovna razdoblja povijesti čovječanstva;

vijek trajanja trajnost čega izražena vremenskom mjerom ili pojmom o trajanju [dug/kratak vijek trajanja]; trajnost, trajanje;

zlatni vijek doba najvećeg procvata, najblistavije razdoblje

FRAZEOLOGIJA

dok je svijeta i vijeka zauvijek, za vječna vremena, dok bude ljudi;

na sve vijeke, na vijeke vjekova, za sve vijeke, za vijeke vjekova bibl. dovijeka, zauvijek;

otkako je svijeta i vijeka oduvijek;

vijek vjekovati retor. živjeti

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. věkъ (rus. vek, polj. wiek), lit. viekas: moć, životna sila ← ie. *weyk-: boriti se (lat. vincere: pobijediti, got. weihan: boriti se)