ti

tȋ zam. <G tȅbe/te, D tȅbi/ti, A tȅbe/te, L tȅbi/ti, I tȍbōm>

DEFINICIJA

1. (lična za 2. l. jd) [biti na ti s kim; davati ti kome obraćati se s »ti« i u jednini ob. a. među prijateljima i kolegama kao znak ravnopravnosti b. obraćanje starijega mlađemu kad su u istoj službi gdje vladaju takve navike c. kad je sugovornik znatno mlađi]

2. (u raznim kontekstima) uopćen subjekt u zn. »svatko«, »čovjek« i sl. [ti se brineš što ćeš danas stvoriti, a oni pričaju bezvezarije = čovjek se brine]

FRAZEOLOGIJA

eto ti (sad) u dijalogu ili u stvarnom kontekstu za izražavanje blagog iznenađenja;

gle ti to vidi (ti to) (u čuđenju);

sve ti je to;

svi su ti...;

tako ti je (to) (zam. ti ne znači »tebi«, nego u obraćanju sugovorniku s kojim se razgovara na »ti« sažimlje iskustvo da je nešto tako, da se može o tome govoriti kao o bliskim znanjima, da je što samo po sebi razumljivo, da svi to znamo ili da se općenito zna = vam) [[i]A: Čujem da je konzul iz miješanog braka B: Traži se znanje jezika. Svi su ti oni zapravo miješani[/i] (= svi su vam oni zapravo miješani)];

ti! način dozivanja kad se ne zna ime onome koga se zove ob. među mlađim kolegama u školi, površnim poznanstvima mlađih ljudi ili u izrazitom odnosu nadređenog prema podređenom (u građanskom ophođenju nije pristojno);

ti i tko te... (u gomilanju riječi kad se neposredno izriče kakvo nezadovoljstvo) [e s ovim uređenjem ulice kvragu ti i (onaj) tko te postavio za arhitekta];

znaj (itd.) ti (sad) to se ne može znati, tu se je teško snaći

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. ty (rus., polj. ty), lit. tu ← ie. *tuH (lat. tu, grč. sý)