trbuh

tr̀buh m <N mn -usi, G tȑbūhā>

DEFINICIJA

1. anat. dio trupa između prsnog koša i zdjelice; trbušna šupljina i probavni organi [meki trbuh; nadut trbuh]; abdomen

2. pren. [i] (+ potenc.)[/i] a. unutrašnjost čega [trbuh broda] b. ispupčen dio čega; izbočina, ispupčenje, izdignuće c. utroba, maternica [nositi dijete u trbuhu] d. trudno stanje

FRAZEOLOGIJA

ići (poći) trbuhom za kruhom ići za sredstvima za život i opstanak;

imati trbuh do zuba biti u visoku stupnju trudnoće;

hvatati se za trbuh od smijeha jako se smijati;

pustiti trbuh udebljati se, postati debeo (ob. u ležernu i dobru životu);

zalijepio mu se trbuh za leđa vrlo je mršav

ONOMASTIKA

Tr̀boje m. os. ime (narodno), zast.; isto: Tŕbac, Tr̀buša

pr. (nadimačka): Tèrebuh (Vrbovec, Zagreb), Tŕbić (150, Osijek, Sisak, Baranja, Turopolje), Tr̀bljanić (Vinkovci, Županja), Trbójević (1380, Ogulin, Lika, Grubišno Polje, Karlovac), Tȓbović (870, Vrbovsko, Ogulin), Tr̀buha (100, Klanjec, Zagreb), Trbúhović (Hvar, Split, Dubrovnik), Trbùlīn (Donji Lapac, Vukovar, Zagreb), Trbùljāk (Trbuljȃk) (Zagorje, Zaprešić), Tr̀buščić (120, Duga Resa, Karlovac), Tr̀bušić (270, Zagreb, Klanjec, Karlovac, Kutina)

mikrotop. (ob. za manje uzvisine): Tr̀boši (Karlovac), Tr̀bovići (Ogulin, Karlovac), Trbúhović (Karlovac), Trbušánce (Vinkovci), Trbùšnjāk (Pakrac, Požega, Senj)

ETIMOLOGIJA

prasl. *trьbuxъ (rus. trebúx: proždrljivac, polj. trybuch)