utemeljenost

utemeljenost
utèmeljenōst ž <G -osti, I -osti/-ošću>
DEFINICIJA
svojstvo onoga što je utemeljeno [ukazati na utemeljenost tvrdnje]
ETIMOLOGIJA

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • utèmeljenōst — ž svojstvo onoga što je utemeljeno [ukazati na ∼ tvrdnje] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • utemeljênost — i ž (é) lastnost, značilnost utemeljenega: idejna utemeljenost političnega gibanja; utemeljenost pritožbe, stroge sodbe / utemeljenost suma …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • legitímnōst — ž svojstvo onoga što je legitimno, utemeljenost na zakonu ili uvjerenju o valjanosti i opravdanosti čega …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zȁsnovānōst — ž svojstvo onoga što je zasnovano; utemeljenost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • legitimnost — legitímnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je legitimno, utemeljenost na zakonu ili uvjerenju o valjanosti i opravdanosti čega ETIMOLOGIJA vidi legalan …   Hrvatski jezični portal

  • zasnovanost — zȁsnovānōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je zasnovano; utemeljenost ETIMOLOGIJA vidi zasnovati …   Hrvatski jezični portal

  • historicitet — historicìtēt m <G historicitéta> DEFINICIJA povijesna autentičnost, utemeljenost priče, činjenice i sl. u stvarnim prošlim zbivanjima [historicitet ovog teksta je dvojben]; historičnost ETIMOLOGIJA vidi historija …   Hrvatski jezični portal

  • kavzálen — lna o prid. (ȃ) nanašajoč se na vzrok, vzročen: kavzalna utemeljenost / kavzalni odnosi ◊ jur. kavzalna zveza zveza med pravnim dejstvom in njegovo posledico; med. kavzalna terapija kavzálno prisl.: kavzalno pogojen zgodovinski proces …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • láhek — tudi lahák hka o tudi ó prid., lážji (á ȃ á) 1. ki ima razmeroma majhno težo: lahek kamen; lahek kovček, tovor; vzdigni otroka, saj je lahek; olje je lažje od vode; lahek kot pena, pero / lahek pomladanski plašč; lahke zavese; ta obleka je lahka …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • mandáten — tna o prid. (ȃ) nanašajoč se na mandat: mandatna doba voljenih funkcionarjev / bivše kolonije izročiti v mandatno upravo ◊ jur. mandatni postopek civilni postopek, v katerem se izda odločba, ne da bi se preiskovala utemeljenost zahteve in… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”