princip

prìncīp m <G princípa>

DEFINICIJA

1. fil. osnova, temelj iz kojeg potječe sve što jest; polazna točka, prapočetak, početak, načelo [u principu u općem, osnovnom smislu]

2. a. zakon ili utvrđene činjenice u znanosti koje se temelje na aktivnosti prirodnih fenomena ili mehaničkih procesa [djelovati po principu spojenih posuda] b. kriterij prosuđivanja i vrednovanja

3. a. pravilo ili kodeks ponašanja b. moralni ili etički standard općenito

SINTAGMA

princip finalnosti fil. načelo gotovosti, sve što djeluje, djeluje radi nekog cilja;

princip identiteta fil. načelo da je svaka stvar identična samoj sebi;

princip kontradikcije fil. načelo da nijedna stvar ne može u isto vrijeme i u istom smislu i biti i ne biti;

princip o očuvanju energije fiz. energija u svemiru ostaje konstanta u svim promjenama, pa ako se i prenosi od jednih tijela na druga i ako se raspodjeljuje na razne načine i u različite vrste;

princip o degradaciji energije fiz. energetske razlike teže ka izjednačavanju;

princip stvarnosti i princip ugode psih. dva temeljna principa ljudskog ponašanja i postojanja: prvi usmjerava stavove prema realnom svijetu, postizanju zadovoljstva; drugi vodi čovjekovu duševnost i teži da dostigne ugodu, a izbjegne neugodu;

životni princip fil. ono što živa bića razlikuje od neživih

FRAZEOLOGIJA

djelovati (raditi) po principu (slijedi opis radnje ili imenica u genitivu);

znanstv. [djelovati po principu spojenih posuda; taj veliki investitor radi po principu uzmi novac i bježi];

iz principa prema svom uvjerenju;

u principu u općem, osnovnom smislu

ETIMOLOGIJA

njem. Prinzip ← lat. principium: prvi, glavni