bo

bȍ

DEFINICIJA

arh. modalna riječca u zn. naime (ili u zn. vezn. jer), ne može doći na prvo mjesto u rečenici strukturom predviđeno za veznik [Rod bo koj si mrtve štuje, na prošlosti budućnost si snuje P. Preradović]

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. bo (rus. bo, češ. bo, abo: ali) ≃ lit. ba