svevideć

svèvidēć prid. <odr. -ī>

DEFINICIJA

1. koji sve vidi (kao dio imenskog predikata) [Bog je svemoguć i svevideć]

2. <odr.> koji sve vidi, koji je svuda prisutan i sve vidi, od koga se ništa ne može sakriti [svevideći Bog, pren.; svevideći roditelji]

ETIMOLOGIJA

sve- + v. vid, vidjeti