- kraj
- krȃj m <G krȁja, N mn kràjevi>DEFINICIJA1. posljednja točka, crta ili čas kad što završava i preko čega se ne nastavlja [kraj dana]; konac, svršetak2. dio zemljišta, naselja i sl. [u gornjem kraj u; donji kraj]3. područje Zemlje [sušni kraj; primorski kraj]4. dio oko ruba platna i sl. [kraj platna; kraj plahte; uhvatiti za kraj]5. završni dio čega najdalji od središta ili točke koja je na pola puta [kraj štapa]6. reg. obala [izići na kraj]SINTAGMAstari kraj zavičaj (u rječniku iseljenika)FRAZEOLOGIJAA[i]. pusti (pustite) kraju[/i] (ob. nakon riječi sugovornika) ostavite, nema smisla o tome govoriti;[i]B. batina ima dva kraja[/i] u okršaju i jedna i druga strana mogu stradati;bez kraja i konca nešto čemu se ne vidi kraj;doći kraju završiti;ići do kraja ne odstupati do krajnjih posljedica;izići s kim (čim) na kraj riješiti probleme vezane za koga (što);izvući deblji kraj 1. dobiti više u diobi 2. vrlo loše proći (u okršaju);izvući kraći kraj dobiti manje u diobi;na kraju krajeva na kraju, na koncu, nakon svega;ne pada mi ni na kraj pameti i ne pomišljam na to, na takvo što;početi s tanjega kraja početi na lošiji način, početi raditi ili govoriti ne ulazeći odmah u glavni problem, zaobilaziti glavnu temu;privesti kraju završiti što;pustiti se od kraja 1. dosl. otisnuti se, zaploviti ili zaplivati 2. pren. usuditi se što učiniti (nešto odlučnije reći, usprotiviti se i sl.); odvažiti se 3. početi živjeti slobodnim erotskim životom, prestati biti čedan, ne ustrajati u vrlini odricanja;sastaviti/sastavljati kraj s krajem uspjeti raspoloživim novcem pokriti troškove (ob. u oskudici);stati na kraj 1. (komu) učiniti da tko prestane sa svojom nepoželjnom ili nepriličnom djelatnošću, da prestane gnjaviti, da ne dosađuje s nepristojnostima i sl. [stati ću ja tebi na kraj] 2. (čemu) okončati što nepoželjno, kakav nepoželjan tok stvari [stati na kraj glupostima i samovolji]ONOMASTIKAtop.: Pòdkraj (Ogulin)ETIMOLOGIJA
Hrvatski jezični portal. 2014.