krotiti

krotiti
kròtiti (koga, što) nesvrš. <prez. -īm, pril. sad. kròtēći, gl. im. kròćēnje>
DEFINICIJA
1. priučavati divlju životinju ili neciviliziranog čovjeka životu u zajednici; pripitomljavati
2. lomiti nečiju volju; pokoravati
ETIMOLOGIJA
prasl. i stsl. krotiti (rus. krotít', polj. ukrocić) ← ? ie. *k'rot (H)- (skr. śrathnāti: popušta, stengl. hreddan: spasiti)

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Look at other dictionaries:

  • kròtiti — (koga, što) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. kròtēći, gl. im. kròćēnje〉 1. {{001f}}priučavati divlju životinju ili neciviliziranog čovjeka životu u zajednici; pripitomljavati 2. {{001f}}lomiti nečiju volju; pokoravati …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • krotíti — ím nedov. (ȋ í) delovati na žival tako, da se obnaša mirno, ubogljivo: z vajetmi je krotil iskre konje; krotiti psa / krotiti nemirno čredo / krotiti leve, tigre / ekspr. otrok ni mogla več krotiti // nav. ekspr. delovati na kaj tako, da se… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • кротить — крочу укрощать , диал. убивать дубиной пойманных тюленей , укр. укротити, ст. слав. кротити, кроштѫ ἐξημεροὖν, καταπραΰνειν (Еuсh. Sin., Супр.), болг. кротя, сербохорв. укро̀тити, словен. krotiti, чеш. krotiti, польск. ukrocic, okrocic.… …   Этимологический словарь русского языка Макса Фасмера

  • кроткий — Общеслав. Суф. производное (суф. ък > к ) от krotiti «укрощать, усмирять» < «кастрировать», в диалектах и др. слав. яз. еще известного. Того же корня (*kor /ker ), что укрощать, корнать, но с суф. t , ср. кратный. Кроткий буквально… …   Этимологический словарь русского языка

  • cruţa — CRUŢÁ, cruţ, vb. I. tranz. 1. A ierta, a scuti (de pedeapsă); a se îndura de ..., a avea milă. ♢ expr. A cruţa viaţa cuiva = a lăsa pe cineva în viaţă (după ce i fusese hotărâtă moartea). 2. A trata (pe cineva) cu înţelegere; a menaja. ♦ A păzi,… …   Dicționar Român

  • krotiteljica — krotitèljica ž DEFINICIJA v. krotitelj ETIMOLOGIJA vidi krotiti …   Hrvatski jezični portal

  • krotiteljičin — krotitèljičin prid. DEFINICIJA koji pripada krotiteljici ETIMOLOGIJA vidi krotiti …   Hrvatski jezični portal

  • krotiteljski — kròtiteljskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na krotitelja i krotitelje ETIMOLOGIJA vidi krotiti …   Hrvatski jezični portal

  • krotko — kròtko pril. DEFINICIJA mirno, pasivno, bez otpora ETIMOLOGIJA vidi krotiti …   Hrvatski jezični portal

  • krotkost — kròtkōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je krotak ETIMOLOGIJA vidi krotiti …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”