kriv

krȋv prid. <odr. -ī, komp. krȉvljī>

DEFINICIJA

1. koji je uvinut [krivi štap]; savijen, svinut, zakrivljen, opr. ravan, prav

2. koji ne odgovara čemu [krivi korak]; pogrešan, opr. ispravan, točan

3. koji je počinio nešto zabranjeno, nedopušteno ili kažnjivo [on nije kriv; proglašen je krivim], opr. nevin, prav

FRAZEOLOGIJA

biti u krivu nemati pravo, pogrešno zaključivati, misliti onako kako nije;

gledati krivim okom (koga, na koga, što, na što) gledati s nepovjerenjem, sa sumnjom;

ispravljati krivu Drinu, v. Drina ;

kriv što je živ uvijek strada, pati nedužan, progone ga, nepravedni su prema njemu;

(odvesti) na krivi put zavesti koga;

(poslati) na krivu adresu uputiti pogrešnoj osobi (kakav prijekor i sl.);

ni kriv ni dužan nedužan

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka i etnici): Krívac (Delnice), Krìvačić (270, Duga Resa), Krìvaja (Split, Sisak), Krivájić (Kostajnica), Krìvāk (240, Zagorje), Krìvan (Vrbovec), Krìvanek (Prigorje), Krȋvanj (Slavonski Brod, Šibenik), Krȋvdić (Zagreb, Slavonija, Banovina), Krívec (190, Zagreb, Pregrada), Krìvičić (190, Primorje, Istra), Krívić (480, sred. Dalmacija), Krȋvo (sred. Dalmacija), Krìvograd (Buje), Krivohlávek (Daruvar, ← kriv + glava, ← češ.), Krivòkapić (Zadar, Rijeka, Istra), Krivòkuća (580, Karlovac), Krìvošić (150, Banovina, Zagora, Zagorje, stegnuto od Krivošija), Krivòšija (150, Lika, Banovina, Slavonija), Krìvuša (Osijek), Krìvušić (Đakovo)

top. hidronimi (uglavnom kao ime krivudavih potoka i rječica): Krìvača, Krìvaj, Krìvaja (desetak hidronima), Krivájac, Krìvaja jȃr, Krìvajica (vrelo, Lika), Krivájec pȍtok te dvočlana imena tipa: Krȋvā bȁra, Krȋvā jàruga, Krȋvā rijéka i sl.; (naselja): Krívac (Delnice, 44 stan.), Krìvaj (Novska, 400 stan.; Požega, 80 stan.), Krìvaj Sȗnjskī (Sisak, 156 stan.), Krìvaja (Garešnica, 107 stan.), Krìvaja Pùstara (Orahovica, 30 stan.), Krìvaja Vòjničkā (Vojnić, 57 stan.), Krȋvi Pȗt (Senj, 93 stan.), Krivòdol (Imotski, 685 stan.; Sinj, 11 stan.), Nȍvā Krìvaja (Daruvar, 151 stan.), Stȃrā Krìvaja (Daruvar, 39 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. *krivъ (rus. krivój, polj. krzywy), lit. kreivas ? ≃ grč. kroiós: iskrivljen