- kut
- kȗt m <G kúta, N mn kútovi>DEFINICIJA1. mat. dio ravnine omeđen dvjema zrakama (krakovi kuta) sa zajedničkom početnom točkom (vrh kuta); ako je istaknut poredak zraka, kut je orijentiran; ovisno o orijentaciji, razlikuju se nul-kut i puni kut (360o, 2π radijana) [šiljasti kut; tupi kut]2. pren. dio površine, prostora, zatureno, krajnje, sporedno mjesto3. mjera okretanja oko čvrste osi, mjeri se stupnjevima ili radijanima4. sjecište dviju ploha i prostor koji zatvaraju plohe, gledano unutar dotičnog zatvorenog prostora, opr. ugaoSINTAGMAbablji kut u nekim krajevima, dio obzora odakle, ob. dolazi nevrijeme;ispruženi kut mat. kut kod kojega su krakovi različite zrake na istom pravcu, oni određuju mjere 180o odnosno π radijana;mrtvi kut u vidokrugu vozača ili strijelca, prostor koji nije pregledan;pravi kut mat. polovica ispruženog kuta (mjere 90o, odnosno π/2 radijana)FRAZEOLOGIJApritjerati (stjerati) u kut onemogućiti kome da se izvlači ili obmanjuje;(biti) u kutu biti zanemaren od drugih, zadnji, odbačen;u kutu nikome na putu biti vrlo skroman i nenametljivONOMASTIKApr. (uglavnom etnici): Kȕtnar (Zagreb), Kȗtnjāk (640, Međimurje)top. uglavnom u hidronimiji (sa značenjem mrtvi rukavac): Kȗt (bara, Požega), Kùtina (potoci, moguće i drukčije tumačenje, dunja), Kutínci (potok, Zagreb), Kutínec (potok, Čazma), Kȗtnja (vrelo), Kȗtnō blȁto (bara, Osijek), Vȋrovskī kȏt (Đurđevac) i sl.ETIMOLOGIJAprasl. i stsl. kǫtъ (rus. kut, polj. kąt)
Hrvatski jezični portal. 2014.