krv

kȓv ž <I kȑvi/-vlju>

DEFINICIJA

1. fiziol. tekućina koja teče kroz žile organizma čovjeka i životinja [venozna krv; cirkulacija krvi]

2. pren. a. životna snaga, temperament; krvca b. porod, koljeno, loza, soj, rasa, pasmina [konj arapske krvi; južnjačka krv]

3. meton. prolijevanje krvi [pala je krv]; krvoproliće

FRAZEOLOGIJA

biti željan (čije) krvi željan osvete nad kime;

dao bi mu (bih ti itd.) krvi ispod vrata sve bi dao za njega, nijedna mu žrtva ne bi bila teška, sve bi učinio za njega, znao bi biti beskrajno nesebičan prema njemu;

došlo je do krvi netko je poginuo;

(čovjek) hladne (vruće, žestoke itd.) krvi (čovjek) hladne (vruće, žestoke itd.) naravi;

krvi ću ti (mu itd.) se napiti (u prijetnji kad se najavljuje neka oštra grdnja, kazna za neki prijestup, oštar ukor, osveta za što i sl.);

(bit će) krvi (do koljena) doći će do pokolja, krvoprolića;

krv i nož velika zavada između koga;

krv nije voda svoj svoga pomaže, do njega drži;

na jednu krv odjedanput, sve zajedno (više ljudi ili selo skupiti i poklati ili pobiti);

nestala mu i posljednja kap krvi (iz lica) vrlo je blijed, problijedio je (od uzbuđenja, napetosti, bolesti);

od krvi i od mesa (od kosti i od mesa) čeljade ili živo biće sa svojstvima koja ga određuju, ukupnost svojstava čovjeka kao samorazumljivog bića, sa sklonostima, slabostima i ograničenjima koja su mu urođena i neotuđiva [tražiti da svi ljudi jednako govore da se ne vidi tko su što su i odakle su — to su previsoko postavljeni ideali za ljude od krvi i od mesa = za žive ljude];

omastiti ruke krvlju imati udjela u ubojstvu ili u ubijanju;

piti krv (na slamku, pamuk) (kome) gnjaviti koga, dodijavati;

(čovjek) plave krvi aristokrat [plave je krvi ima plemićko, aristokratsko porijeklo];

rod po tankoj krvi rod po majci, po ženskoj liniji;

ući u krv, to mi (ti, mu itd.) je ušlo u krv naviknuti se, steći naviku, usvojiti što kao naviku ili običaj, kao trajno svojstvo u postupcima ili djelovanju;

ugušiti (pobunu) u krvi slomiti (pobunu) bez milosti, ubijajući;

(to mu je) u krvi to mu je urođeno;

uhvatiti na hladnu krv (koga) uhvatiti što na brzinu, iskoristiti čiju zbunjenost ili pomanjkanje prisutnosti duha (i provesti svoj plan, prodati, podmetnuti, prevariti);

unositi zlu krv praviti razdor

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka ili etnici): Krvávac (Knin, Istra, Imotski, J Dalmacija), Krvàvica (240, Knin, sred. Dalmacija)

ETIMOLOGIJA

prasl. *kry <G *krъve> (stsl. krъvь, rus. krov', polj. krew), lit. kraujas ← ie. *krewh₂: sukrvica, krv (na rani) (lat. cruor, grč. kréas: meso)