kuća

kȕća ž

DEFINICIJA

1. zgrada koja ima zidove i krov i služi za stanovanje [kamena kuća kuća od kamena; zidana kuća kuća od opeke; (za razliku od drvene ili kuće od ćerpiča)]; hiža

2. a. obitelj, ukućani, porodica, loza [iz dobre kuće] b. razg. prostor stalnog boravljenja [nisam kod kuće]; dom, stan

3. razg. poduzeće, ustanova, tvrtka [izdavačka kuća; kazališna kuća; robna kuća]

SINTAGMA

Božja kuća pren. crkva;

javna kuća bordel, mjesto gdje se novcem kupuje žensko društvo;

kuća u nizu obiteljska kuća s vrtom koja se prema urbanističkom planu oslanja s dvije bočne strane na drugu kuću, opr. stojna kuća, v. stojni;

luda kuća opća pometnja;

vladarska kuća dinastija

FRAZEOLOGIJA

dogovor kuću gradi dogovorom se postiže napredak;

(biti) kao kod svoje kuće dobro se snalaziti;

(kao) kuća (kula) od karata nešto vrlo nesigurno, urušivo;

(to je) kurvina kuća ukupnost mutnih poslova, kriminalnih radnji, grabljenja privilegija itd. u nekom poslu, pothvatu, ustanovi ili općenito u društvu;

lijepo je poći, a i kući doći lijepo je putovati ali kod kuće je najljepše;

ne gori kuća ne treba se žuriti, ne treba se predavati nervozi, ima (još) vremena, to se može obaviti polako i smireno

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Krivòkuća (580, Karlovac)

top.: Pòdkućnica (lokalitet, Vinkovci)

ETIMOLOGIJA

prasl. *kǫtja ≃ v. kut