baš

bȁš² m <G mn bȃšā>

DEFINICIJA

pov. reg.

1. glava čega, glavar, prvak, starješina

2. (u prid. službi) <indekl.> glavni, prvi, najstariji [baš-aga; Baš-čelik; baš-čauš; baš-čaršija]

SINTAGMA

baš-alat sport naziv za dobrog borca u pelivanskom hrvanju;

baš-majstor vrstan majstor u nekom umjetničkom obrtu (zlatar, duborezac itd.); voditelj majstorske radionice;

baš-pelivan najbolji, nepobijeđeni borac u pelivanskom načinu hrvanja

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju, tituli ili češće nadimačka; neka su od Baša, hip. od Bartol, Sebastijan i sl.): Àlibašić (100, Zagreb, Pokuplje), Bȁša (250, Knin, Istra), Bȁšagić, Bàšek (120, Međimurje, Z Slavonija), Bȁšica (140, Mljet, Dalmacija), Bȁšić (6600, Samobor, sred. Dalmacija), Bèćirbašić (Rijeka), Bùljubašić (650, Imotska krajina, sred. Dalmacija), Čèhobašić (Osijek, Baranja), Čùrčibašić (Virovitica), Dèlibašić (zapovjednik delijama, v., 140, Slavonija), Dòlibašić (Slavonija), Ìlibašić (260, Dvor, Slavonija, Banovina), Kàsabašić (Osijek, Banovina), Kòvarbašić (Glina, Banovina), Mùstajbašić (Slavonija, Dubrovnik), Sàlihbašić (Slavonija, Primorje)

ETIMOLOGIJA

tur. baş: prvi, početak; glava ≃ başeski: »stara glava«; başibozlik: pokvarena glava ≃ başli: glava