- objekt
- òbjekt m <G mn -kātā>DEFINICIJA1. a. ono na što je usmjerena radnja ili djelatnost; predmet, stvar b. cilj, svrha, zadaća2. ono što je izgrađeno; gradnja, zgrada [stambeni objekt; industrijski objekt; turistički objekt]3. gram. rečenični dio na koji je usmjerena glagolska radnja4. fil. ono što postoji neovisno od svijesti ma kojeg pojedinačnog subjekta; sadržaj na koji se voljna ili misaona djelatnost upućuje5. pravn. predmet na koji se odnose ovlasti i obveze subjekata u kojem pravnom odnosu [objekt ugovora o zajmu je novac]6. inform. posebna jedinica u objektno-orijentiranom programu, koja se sastoji od određene strukture podataka i pripadajućih rutina za obradu i interakcijuSINTAGMAdirektni objekt gram. objekt uz prijelazne glagole, nalazi se u akuzativu; izravni, pravi, bliži objekt;indirektni objekt gram. objekt koji stoji u genitivu, dativu ili instrumentalu; neizravni, nepravi, dalji objektETIMOLOGIJAnjem. Objekt ← lat. obiectum ← obiectus: bačen, predstavljen, izložen ≃ obiectere: predbaciti, iznijeti ≃ ob- + iacere: baciti
Hrvatski jezični portal. 2014.