balustar

bàlustar m <G -tra, N mn -tri>

DEFINICIJA

arhit. element balustrade, vrsta potpornog stupića (redovno ima bazu, trup, vrat i kapitel) u arhitekturi renesanse i baroka

ETIMOLOGIJA

fr. balustre ← tal. balaustro: stup u obliku čaške jabučnog cvijeta ← srlat. balaustium ← grč. balaústion