obrubiti

obrubiti
obrúbiti (što) svrš. <prez. òbrūbīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òbrūbljen>
DEFINICIJA
zašiti obrub, porubiti, opšiti
ETIMOLOGIJA
vidi obrub

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • obrúbiti — (što) svrš. 〈prez. òbrūbīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òbrūbljen〉 zašiti obrub, porubiti, opšiti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • obrubljívati — (što) nesvrš. 〈prez. obrùbljujēm, pril. sad. obrùbljujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}obrubiti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • optòčiti — (što) svrš. 〈prez. òptočīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òptočen〉 1. {{001f}}obrubiti 2. {{001f}}ekspr. ukrasiti (odjeću, knjigu) srebrom, zlatom, dragim kamenjem i sl …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zarúbiti — (što) svrš. 〈prez. zàrūbīm, pril. pr. īvši, prid. trp. zàrūbljen〉 1. {{001f}}porubiti, obrubiti 2. {{001f}}čemu šiljatom odsjeći vrh, učiniti zarubljenim, odrubiti vrh …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • òivičiti — (što) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. òivičen〉 reg. (+ srp.) obrubiti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • òpšiti — (što) svrš. 〈prez. ȍpšijēm, pril. pr. īvši, imp. òpšīj, prid. trp. opšìven〉 izvesti šav, zašiti rub platna ili tkanine; obrubiti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lizirati — lizírati (što) dv. <prez. lízīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. zast. opšiti/opšivati trakom; obrubiti ETIMOLOGIJA fr. lisérer …   Hrvatski jezični portal

  • opšiti — òpšiti (što) svrš. <prez. ȍpšijēm, pril. pr. īvši, imp. òpšīj, prid. trp. opšìven> DEFINICIJA izvesti šav, zašiti rub platna ili tkanine; obrubiti ONOMASTIKA pr. (nadimačka): Obšìvāč (120, Metković, J Dalmacija), Opšìvāč (Metković, Donji… …   Hrvatski jezični portal

  • optočiti — optòčiti (što) svrš. <prez. òptočīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òptočen> DEFINICIJA 1. obrubiti 2. ekspr. ukrasiti (odjeću, knjigu) srebrom, zlatom, dragim kamenjem i sl. ETIMOLOGIJA o (p) + v. točiti …   Hrvatski jezični portal

  • oivičiti — òivičiti (što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. òivičen> DEFINICIJA reg. [i] (+ srp.)[/i] obrubiti ETIMOLOGIJA o (b) + v. ivica …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”