olovan

ȍlōvan prid. <odr. -vnī>

DEFINICIJA

1. koji je od olova [olovna cijev]

2. pren. težak, teretan, naporan, zamoran [olovna vremena (godine) sumorna, siva vremena koja ne dopuštaju razvoj ideja, sloboda i perspektiva]

SINTAGMA

olovna bronca slitina bakra i olova;

olovno staklo teško staklo dobiveno iz kremenog pijeska, potaše i olovnih oksida koje se upotrebljava za optičke leće, prizme itd.

ETIMOLOGIJA

vidi olovo