- oduzetost
- ȍduzetōst ž <G -osti, I -osti/-ošću>DEFINICIJAstanje onoga koji je oduzetETIMOLOGIJAvidi oduzeti
Hrvatski jezični portal. 2014.
oduzetost
Look at other dictionaries:
apoplèksija — ž pat. 1. {{001f}}teško opće stanje (koma, oduzetost čitavog ili nekih dijelova tijela i sl.) koje se javlja iznenadnim izljevom krvi u mozak; moždani udar 2. {{001f}}iznenadni zastoj cirkulacije krvi u organima; kap, udar ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šlagírati — šlagíra|ti (koga, se) dv. 〈prez. šlàgīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), gl. im. ānje〉 razg. 1. {{001f}}(koga) uzrokovati oduzetost, biti uzrok šlaga (kapi, apopleksije) [∼lo ga] 2. {{001f}}(se) pren. zaprepastiti se, biti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šlagirati — šlagírati (koga, se) dv. <prez. šlàgīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA razg. 1. uzrokovati oduzetost [šlagiralo ga]; biti uzrok šlaga (kapi, apopleksije) 2. (se) pren. zaprepastiti se, biti… … Hrvatski jezični portal
kvadripareza — kvadriparéza ž DEFINICIJA pat. djelomična oduzetost svih četiriju udova; stupanj oduzetosti varira ETIMOLOGIJA kvadri + grč. páresis: otpuštanje … Hrvatski jezični portal
plegija — plègija ž DEFINICIJA pat. potpuna oduzetost; kljenut, paraliza, usp. hemiplegija, kvadriplegija, paraplegija ETIMOLOGIJA nlat. plegia ≃ grč. plēgḗ: udar … Hrvatski jezični portal
triplegija — triplègija ž DEFINICIJA pat. istovremena oduzetost triju udova ETIMOLOGIJA tri + grč. plēgḗ: udar … Hrvatski jezični portal
tetraplegija — tetraplègija ž DEFINICIJA pat. oduzetost svih četiriju udova ETIMOLOGIJA tetra + plegija … Hrvatski jezični portal
glosoplegija — glosoplègija ž DEFINICIJA pat. jednostrana ili obostrana oduzetost jezika ETIMOLOGIJA gloso + plegija … Hrvatski jezični portal
hemiplegija — hemiplègija ž DEFINICIJA pat. oduzetost jedne strane tijela, nastaje zbog krvarenja u mozgu (kap), infekcija, tumora i dr.; hemipleksija ETIMOLOGIJA grč. hēmiplēgía ≃ hemi + plēgḗ: udarac … Hrvatski jezični portal
apopleksija — apoplèksija ž DEFINICIJA pat. 1. teško opće stanje (koma, oduzetost čitavog ili nekih dijelova tijela i sl.) koje se javlja iznenadnim izljevom krvi u mozak; moždani udar 2. iznenadni zastoj cirkulacije krvi u organima; kap, udar SINTAGMA… … Hrvatski jezični portal
