Hrvatski jezični portal. 2014.
opunomòćiti — (koga, što) svrš. 〈prez. opunòmoćīm, pril. pr. īvši, prid. trp. opunòmoćen〉 dati komu punomoć da djeluje u nečije ime, ovlastiti koga da što radi ili da čime raspolaže … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
opunomoćivati — opunomoćívati (koga, što) nesvrš. <prez. opunomòćujēm, pril. sad. opunomòćujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. opunomoćiti ETIMOLOGIJA vidi opunomoćiti … Hrvatski jezični portal
opunomoćívati — (koga, što) nesvrš. 〈prez. opunomòćujēm, pril. sad. opunomòćujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}opunomoćiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ovlástiti — (koga, što) svrš. 〈prez. òvlāstīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òvlāšten/òvlāšćen〉 dati kome punomoć, dati kome mogućnost zastupanja u čije ime; opunomoćiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ovlastiti — ovlástiti (koga, što) svrš. <prez. òvlāstīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òvlāšten/òvlāšćen> DEFINICIJA dati kome punomoć, dati kome mogućnost zastupanja u čije ime; opunomoćiti ETIMOLOGIJA o (b) + v. vlast … Hrvatski jezični portal
opunomoćiteljica — opunomoćitèljica ž DEFINICIJA v. opunomoćitelj ETIMOLOGIJA vidi opunomoćiti … Hrvatski jezični portal
opunomoćiteljičin — opunomoćitèljičin prid. DEFINICIJA koji pripada opunomoćiteljici ETIMOLOGIJA vidi opunomoćiti … Hrvatski jezični portal
opunomoćenica — opunomoćènica ž DEFINICIJA v. opunomoćenik ETIMOLOGIJA vidi opunomoćiti … Hrvatski jezični portal
opunomoćenik — opunomoćènīk m <G opunomoćeníka, V ȍpunomoćenīče, N mn opunomoćeníci> DEFINICIJA onaj koji je dobio punomoć, koji je opunomoćen ETIMOLOGIJA vidi opunomoćiti … Hrvatski jezični portal
opunomoćeno — opunòmoćeno pril. DEFINICIJA na osnovi punomoći, ovlašteno, legalno ETIMOLOGIJA vidi opunomoćiti … Hrvatski jezični portal
