oporuka

oporuka
ȍporuka ž <D L -uci>
DEFINICIJA
1. dokument kojim se određuju prava nad imovinom i druge pojedinosti koje će se provesti i poštivati poslije sastavljačeve smrti; testament [bez oporuke; izvršiti oporuku; načiniti oporuku]
2. pren. tekst, djelo i sl. koje ima takvu vrijednost [njegov posljednji roman svojevrsna je oporuka]
ETIMOLOGIJA
o (b)- + v. poruka

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • hològraf — m 1. {{001f}}pravn. svaki dokument (testament, oporuka, isprava i dr.) pisan i potpisan vlastitom rukom, {{c=1}}usp. {{ref}}autograf (1){{/ref}} 2. {{001f}}pisac oporuke ili kakve isprave sastavljene vlastoručno ✧ {{001f}}grč …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • intèstāt — m 〈G intestáta〉 pravn. onaj koji je umro bez oporuke ili je oporuka pravno neodrživa …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • písmo — sr 〈G mn pîsāmā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}sustav vidljivih oblika (slika, simbola, zastava) proizvedenih radi obavještavanja i memoriranja b. {{001f}}sustav grafičkih znakova koji predstavljaju elemente govornoga jezika (glasove, slogove, riječi) i… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • testàment — (testamȅnt) m 〈G mn nātā〉 pravn. dokument kojim se određuju prava nad imovinom i druge pojedinosti koje će se provesti i poštivati poslije sastavljačeve smrti; oporuka ✧ {{001f}}lat …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vȍlja — vȍlj|a1 〈G mn vôljā〉 ž 1. {{001f}}ljudsko racionalno svojstvo, sposobnost duha da što hoće, da se može odlučiti na što 2. {{001f}}jako htijenje, čvrstina odluke, snaga duha, ustrajnost, upornost duha 3. {{001f}}izražena odluka, koja se ne mora… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zȁvještāj — m 1. {{001f}}zavještana želja, ono što je kome ostavljeno kao dužnost da se drži, da nastavi tim putem; zavjet (2); amanet 2. {{001f}}a. {{001f}}posljednja volja; oporuka, testament, zavještanje b. {{001f}}meton. oporukom ostavljena imovina;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • Šenoa — Šénoa DEFINICIJA 1. August (1838 1881), središnja ličnost hrv. književnosti 1860 ih i 1870 ih, urednik časopisa Vienac (od 1874), v.; pjesnik i jedan od najplodnijih pisaca pripovijedaka, romana, feljtona, kazališnih kritika; u pripovijestima… …   Hrvatski jezični portal

  • Pupačić — Pùpačić, Josip (1928 1971) DEFINICIJA hrv. pjesnik »krugovaške« generacije koji u moderni izričaj unosi elemente folklornog idioma hrv. tradicionalnog pjesništva, na tragu J. Kaštelana i A. B. Šimića (Kiše pjevaju na jablanima, Oporuka, Moj križ… …   Hrvatski jezični portal

  • Saladini — Saladȋni m mn DEFINICIJA zadarska plemićka obitelj; porijeklom iz Bizanta, u Zadru se spominju od 12. st; najistaknutiji član je Cosa (13. st), jedan od najbogatijih Zadrana toga doba; njegova je oporuka vrijedan izvor za poznavanje Zadra u… …   Hrvatski jezični portal

  • ažula — ȁžula ž DEFINICIJA 1. zast. kopča, petlja; ažulj 2. prsten pečatnjak kojim se pečati oporuka ETIMOLOGIJA tal. asola …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”