- oporučitelj
- oporùčitelj mDEFINICIJAonaj koji ostavlja oporukuETIMOLOGIJAvidi oporuka
Hrvatski jezični portal. 2014.
oporučitelj
Look at other dictionaries:
lègāt — m 〈G legáta〉 1. {{001f}}onaj kojega šalje papa s posebnim zadatkom; izaslanik, poslanik [papa je 1203. poslao svoga ∼a da ustanovi je li istina da podanici Kulina bana nisu heretici, nego katolici] 2. {{001f}}pravn. odredba kojom oporučitelj… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
auktor — àuktor m DEFINICIJA 1. pravn. pov. onaj koji vrši pravnu radnju u ispravi (vladar, oporučitelj, darovatelj i sl.) 2. zast. autor (1) ETIMOLOGIJA lat. auctor … Hrvatski jezični portal
legat — lègāt m <G legáta> DEFINICIJA 1. onaj kojega šalje papa s posebnim zadatkom [papa je 1203. poslao svoga legata da ustanovi je li istina da podanici Kulina bana nisu heretici, nego katolici]; izaslanik, poslanik 2. pravn. odredba kojom… … Hrvatski jezični portal
oporučiteljica — oporučitèljica ž DEFINICIJA v. oporučitelj ETIMOLOGIJA vidi oporuka … Hrvatski jezični portal
testator — tèstātor (testȃtor) m DEFINICIJA pravn. onaj koji sastavlja dokument kojim određuje prava oporukom ostavljene imovine i druge pojedinosti koje će se provesti i poštivati kao njegova posljednja volja; oporučitelj, zavještač ETIMOLOGIJA vidi test … Hrvatski jezični portal
