ovaj

òvāj zam. (òvā ž, òvō sr) <G òvōg (a)/òvē ž/òvogā sr, N mn òvī/òvē ž/òvā sr>

DEFINICIJA

1. (pokazna) za ono što je blizu onoga koji govori (bliže nego sugovorniku)

2. (u im. službi) nije uvijek prikladna za pristojno ophođenje [ovaj vas traži]

3. poštapalica bez značenja u m rodu (osim u doslovnom bilježenju, nema je u pisanom tekstu)

4. (sr) (čega) razg. u zn. mala količina, malo čega ili male vrijednosti [ovo stvari, ovo kuće]

FRAZEOLOGIJA

[i]A. i ova je[/i] (ob. kad tko što kaže što je na svoj način tipično) [[i]A: Kakva je to kuća u kojoj nema miša? B: E, i ova je prava seljačka![/i]];

(i) ova (mi, ti, mu) je dobra iron. fam. ta riječ ti valja, baš si dobro rekao;

[i]B. ovaj čas[/i] iz ovih stopa, odmah, smjesta;

ovaj put ovom prilikom, sada;

(te) ovaj (te) onaj (u kontekstu koji prethodi, u zn. svašta, koješta i sl. da se skrati što bi se sve nabrajalo) [potrebne su bile mnoge formalnosti, te pečati (te) ovaj (te) onaj, i na kraju smo uspjeli; svašta on priča, te ne može zbog bolesti, (te) ovaj (te) onaj, uglavnom izvlači se]

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. *ovъ (strus. ovyj, polj. ów) ← ie. *h₂ewo- (stperz. ava-)