- neutemeljeno
- neutèmeljeno pril.DEFINICIJAna neutemeljen načinETIMOLOGIJAvidi neutemeljen
Hrvatski jezični portal. 2014.
neutemeljeno
Look at other dictionaries:
neutèmeljeno — pril. na neutemeljen način; neosnovano … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nèutemeljèn — êna o prid. (ȅ ȅ ȅ é) ki ni utemeljen: neutemeljena pritožba, prošnja / neutemeljen strah; neutemeljene govorice, izjave / psihološko neutemeljeno dejanje nèutemeljêno prisl.: neutemeljeno obtoževati … Slovar slovenskega knjižnega jezika
mît — m 1. {{001f}}pov. priča iz narodne tradicije, govori o nadnaravnim bićima, precima ili junacima koji služe kao praiskonski tipovi i obrasci ponašanja u primitivnom gledanju na svijet; mitos 2. {{001f}}stvarna ili izmišljena priča koja se obraća… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nȁpamēt — pril. 1. {{001f}}bez čitanja predloška, naučeno [naučiti pjesmu ∼]; naizust 2. {{001f}}bez znanja o predmetu, bez dokaza, neutemeljeno na činjenicama [govoriti ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neutèmeljenōst — ž svojstvo onoga što je neutemeljeno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mit — mȋt m DEFINICIJA 1. pov. priča iz narodne tradicije, govori o nadnaravnim bićima, precima ili junacima koji služe kao praiskonski tipovi i obrasci ponašanja u primitivnom gledanju na svijet 2. stvarna ili izmišljena priča koja se obraća svijesti… … Hrvatski jezični portal
napamet — nȁpamēt pril. DEFINICIJA 1. bez čitanja predloška, naučeno [naučiti pjesmu napamet]; naizust 2. bez znanja o predmetu, bez dokaza, neutemeljeno na činjenicama [govoriti napamet] ETIMOLOGIJA na + v. pamet … Hrvatski jezični portal
neutemeljenost — neutèmeljenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je neutemeljeno ETIMOLOGIJA vidi neutemeljen … Hrvatski jezični portal
domišljevánje — a s (ȃ) glagolnik od domišljevati: neprestano domišljevanje na dolžnost / neuspeh je živo zadel njegove ambicije in domišljevanje / ena izmed njegovih posebnosti je tudi domišljevanje, da mu vsi nasprotujejo neutemeljeno mnenje, mišljenje … Slovar slovenskega knjižnega jezika
izcúzati — am tudi scúzati am dov. (ȗ) pog. izsesati: izcuzal je ves sok iz pomaranče // z vztrajnimi prošnjami, prigovarjanjem priti do česa: izcuzati denar za pijačo izcúzan tudi scúzan a o: izcuzan sok ∙ pog. to je iz prsta izcuzano to je izmišljeno,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
