siv

sȋv prid. <odr. -ī, komp. sȉvljī>

DEFINICIJA

1. koji je boje pepela; pepeljast

2. pren. koji je suviše bezličan; bezbojan, neodređen, bezizražajan (o pojmovima, osobama, stilu itd.)

3. pol. publ. koji ne pripada nijednom od nekim značajkama jasno određenih prostora, procesa ili društvenih činjenica [siva zona (čega) područje između legitimnih država na kojem se privremeno ili trajno toleriraju krijumčarenje i drugi oblici nezakonitih djelatnosti]

SINTAGMA

siva ekonomija ekon. ekonomska aktivnost izvan zakonom i drugim propisima uređenih odnosa (prekovremenim radom, odnosima kojima se izbjegavaju porezi i pristojbe i time pojeftinjuju radna snaga itd.);

siva literatura, v. polupublikacija;

siva mrena, v. katarakta;

sivi lijev slitina željeza i ugljika iz koje se izrađuju odljevci za strojogradnju, građevinarstvo i dr.

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Sívac (Zagreb, Sisak, Dubrovnik), Sìvāk (Osijek, I Slavonija), Sȉvč (Đakovo, I Slavonija), Sívčević (Zagreb, Split, Osijek), Sívec (110, Zlatar Bistrica, Zagorje, Koprivnica), Sívić (Zagreb, Split, Sisak, Baranja), Sȋvka (Zagreb, Karlovac), Sivònčik (Međimurje, Varaždin), Sìvonjić (Vinkovci, Nova Gradiška, Požega), Sìvoš (Zagreb, Vukovar)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. sivъ (rus. sívyj, polj. siwy), lit. šyvas: bjelkast